Stefan Jelic

Jelić: Jeftini trikovi vlasti čiji je jedini interes onaj lični

Tri događaja obilježila su prethodnu sedmicu u pogledu političkih dešavanja:

a) Prvi događaj, posjeta visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbjednost Federike Mogerini i njen ekspoze u „krnjem Parlamentu“. Očigledno, parlamentarci iz redova vlasti nijesu upućeni u činjenicu, da ih gospođa Mogerini iz kurtoazije nije mogla suočiti sa lošim stanjem u Crnoj Gori, ali da postoje drugi, zvanični  mehanizmi u kojima EU na veoma jasan i objektivan način opisuje opšte stanje u Crnoj Gori.

Uprkos svemu, oni u javnosti, putem režimskih glasila iznose hvalospjeve o učinku vlasti, pozivaju se na kurtoazni gest gospođe Mogerini da je Crna Gora lider u regionu, odnosno, ekonomski prosperitetna zemlja.

Samoproklamovani elitisti, IZVJEŠTAJ O NAPRETKU, TZV. PROGRESS REPORT,  koji se objavljuje u oktobru svake godine, dovoljno  govori  kakvo mišljenje o nama ima Evropska unija.

b) Drugi događaj koji se odigrao u istom danu kada i posjeta gospođe Mogerini, jeste i stav šefa delegacije MMF-a Martina Petrija o zabrinjujuće – lošoj ekonomskoj situaciji u Crnoj Gori. Po njegovom mišljenju, javni dug će zbog deficita nastaviti da se povećava, i svoj vrhunac će dostići 2019.godine, i bez garancija iznosiće oko 85 % , a  uključujući garancije približno 90% GDP-a. Istakao je zabrinutost MMF-a da Vlada neće moći da servisira svoje tekuće obaveze, što može voditi ka stvaranju duboke i teške ekonomske krize.

Dvije kontradiktornosti u istom danu – od progresa i liderske pozicije u regionu, do veoma zadužene zemlje, zemlje pred bankrotom?

c) Šlag na tortu – treći događaj koji je obilježio prethodnu sedmicu jeste i redovni izvještaj State Departmenta kojim je obuhvaćena i situacija u Crnoj Gori. State Department u svom izjveštaju ističe da je najveći problem u Crnoj Gori korupcija koju karakteriše politička pristrasnost i koja je prisutna u gotovo svim javnim oblastima, a posebno u zdravstvu, obrazovanju i drugim granama vlasti, uključujući bezbjednosne snage i sudove.

Uprkos zabrinjujuće lošem stanju, vlast posredstvom ružičastih medija tabloidnog karaktera, po ko zna koji put dovodi javnost i građane u zabludu, stvarajući privid državnog blagostanja od kojeg smo udaljeni svjetlosnim godinama. Ne nasijedajte na jeftine trikove vlasti čiji je jedini interes onaj privatni i koji obmanama, kako jedino i umiju, godinama varaju građane Crne Gore.

 

Stefan Jelić, član SDP

 

Vizual SDP Niksic

DPS i Upravni sud srušili legalnost izbora u Nikšiću

Demokratska partija socijalista je u Skupštini Opštine Nikšić, suprotno odredbama Zakona, smijenila člana Opštinske izborne komisije iz SDP-a i time je izborni proces postao nezakonit od samog starta.

Zakonom je detaljno predviđeno koliko traje mandat članu OIK-a i na koji način se predlaže i smjenjuje.

Zbog toga je SDP tražila od Upravnog suda da u hitnoj proceduri postupi po našoj tužbi za ocjenu zakonitosti odluke SO Nikšić, na što se Upravni sud oglušio.

Opštinski Odbor SDP je zbog pravnog nasilja koje se sprovodi uz saglasnost pravosuđa donio odluku da ne učestvuje u radu biračkih odbora.

Očigledno je da DPS ne može ni jednopartijske izbore dobiti bez pravnog nasilja i zloupotrebe pravosuđa u izbornom procesu.

Jasno je da je rad OIK Nikšić i čitav proces sprovođenja izbornih radnji potpuno nelegalan i nelegitiman, pa će i rezultati koje će proglasiti ovakva izborna komisija biti nelegalni i moraće biti brzu ponovljeni.

 

 OO SDP Nikšić

Draginja Vuksanovic

Vuksanović: Luka Bar je monopol i mora ostati državna

Glavne poruke sa današnje konferencije za medije članice Predsjedništva SDP Draginje Vuksanović povodom privatizacije Luke Bar su sljedeće:

  1. Luka Bar je klasično monopolsko veoma profitabilno preduzeće i zato je suludo gubiti državno vlasništvo nad takvom kompanijom. Luka ima siguran profit koji treba da ostane u Crnoj Gori a ne da se iznosi van nje;
  2. Luka Bar unaprjeđuje ubrzano svoje poslovanje – za posljednje 2 godine duplirala je svoje kapacitete i zaposlila nove radnike;
  3. Luka Bar iz svog milionskog profita može sama da investira u svoj razvoj – ne treba Crna Gora da se odrekne Luke i pokloni je drugome da bi navodno obezbijedila investicije;
  4. Poljski partner obećava ono što Luka već ostvaruje – razlika je u tome što partner ima plan da otpušta umjesto zapošljava radnike, dobija u bescijenje vlasništvo i upravljanje nad Lukom, dobija milionski profit koji umjesto nama ide njima, i sjutra ovaj najviši strateški objekat može da proda kome hoće.

 Obraćajući se prisutnim predstavnicima medija Vuksanović je poručila:

“Luka Bar je jedna od kompanija koja predstavlja klasičan državni monopol od kojega svaka država na svijetu može da ubira ogromne prihode. Svojom pozicijom i svojim karakteristikama Luka Bar je jedinstvena kompanija budući da takvu luku nije moguće izgraditi bilo gdje drugo na crnogorskoj obali.

Budući da je Luka Bar izrazito profitabilna i na neki način monopolska kompanija mi u SDP postavljamo pitanje, zašto se ide u njenu prodaju ili bolje rečeno rasprodaju. Prodaja 30 posto državnih akcija u Luci Bar je čin odricanja države od većinskog vlasništva u ovoj kompaniji.

Kompanija koja namjerava da je kupi neće odmah steći kontrolni paket, ali joj tenderski uslovi omogućavaju da do njega brzo i lako dođe. I to na skandalozan način, tako što se država obavezuje danas da će poljskoj kompaniji prodati svoje preostale akcije po cijeni po kojoj joj prodaje inicijalnih 30 posto. Luka je strateško dobro a tzv. strateški partner kada preuzme vlasništvo, svoje akcije može prodati kome hoće, moguće sjutra i nekom, za državu, nepoželjnom partneru.

Skandal je da se sada (unaprijed) utvrđuje cijena za akcije koje bi se prodale ili rasprodale za recimo nekoliko godina. Skandal je i sama cijena po kojoj se 30 posto akcija Luke bar prodaje za 7 miliona eura. U Luci Rijeka je isti partner plaćao višestruko veću cijenu za akcije. Skandal  je da se još uz mizernu kupoprodajnu cijenu partneru daje upravljanje i garantuje dolazak do većinskog paketa. Prodaja u bescijenje ili pohara u režiji DPS-a, ko zna koja po redu.

A da Luka nije propala kompanija kako se pokušava sa raznih strana, ko zna za čiji račun, podmetati, već veoma profitabilna i dobra kompanija pokazuju brojke.

Luka bilježi veliki i ubrzan rast poslovnih aktivnosti. Pretovar u 2016-toj u odnosu na 2015-tu je porastao za oko 50 posto, a u 2017-oj već ugovoreni poslovi pokazuju da će u odnosu na 2016-tu on porasti za dodatnih oko 50 posto. U ovoj godini Luka će dostići oko 2 trećine svojih ukupnih kapaciteta. Ovakvom dinamikom kao u prethodne 2 godine nema sumnje da će ubrzano dostići svoj maksimum kapaciteta. Kao profitabilna kompanija koja ima milionski profit, nema nikakvih problema sa investiranjem i generisanjem razvoja iz sopstvenih sredstava.

Interesantno, poljski partner nudi sve ono što Luka već ostvaruje ili će veoma lako ostvariti u narednih par godina. Pritom Luka raspolaže ogromnom imovinom i zapošljava nove radnike, čime se ne ugrožava efikasnost poslovanja dok poljski partner, nema sumnje, ima plan da otpušta radnike. SDP pita da li je bolje da sigurni lučki profit ostane državi Crnoj Gori, našim ljudima tj. radnicima ili da ga neko iznosi vani.

Da li mi kao država treba da radimo za naše građane i za plate našim ljudima ili treba da donosimo odluke u interesu bogaćenja drugih. Zato što je lučki biznis profitabilan i gotovo monopolski, sve važne luke u regionu su u vlasništvu države.

Posebna je priča zašto se nekome žuri da proda Luku Bar u trenutku kada ona hvata poslovni zamajac i iz godine u godinu bolje posluje. U žurbi su navodno zaboravili da objave tender u međunarodnom časopisu čime je prekršena procedura. Zamislite logiku –  prodajete Luku, a istovremeno kao država gradite autoput vrijedan milijarde eura čijom izgradnjom će vrijednost Luke značajno porasti. Zato prodavati tj. rasprodavati Luku i to na ovaj način i u ovo vrijeme je par ekselans štetan posao, zbog kojega će neko odgovarati.

Naravno, svakoj DPS rasprodaji ili pohari prethodila je uvijek priča kako kompanija koju prodajemo ne valja ništa pa nam treba neko ko će da je usreći. A taj neko su često bila DPS pozajmljena imena koja će da pokupe kajmak, otpuste radnike, iznesu profit iz zemlje, a od investicija ne bude ništa ili vrlo malo. I nakon toga radnici na ulice, kompanije uništene, država oštećena za poreze a pozajmljena imena otmu milione narodnih para. Već viđen scenario toliko puta – scenario DPS pohare.

SDP nije protiv privatizacije ali treba da se zna što se privatizuje, pod kojim uslovima, kome, i što radnici prije svega i država dobijaju privatizacijom. U normalnim državama se privatizacije, posebno vrijednih dobara, planiraju i promišljaju stručno, pažljivo i uz konsultacije sa širom javnosti. To radite kada imate dobru namjeru, a ovako na brzinu kada hoćete da otmete od naroda. Podsjećamo da su tender za prodaju Luke raspisali 3 dana nakon izbora 16. oktobra, a da u kampanji nijesu ni riječ rekli o namjeri da prodaju Luku.

Zato, pozivamo nadležne da zaustave ovaj štetan posao i da se ne igraju sa narodom i državom. Upozoravamo ih da ćemo, čim se oslobodimo njihove pohare, i ovu kao i mnoge druge njihove kumovske i poharne privatizacije ispitati i đe ima osnova poništiti.”

 

Medijski pul SDP