Niksic

Proglas slobodnim građanima Nikšića

Slobodni građani Nikšića,

U neđelju će vaš grad biti jedino mjesto u Evropi u kojem će se održati jednopartijski izbori.

Uzeli su vam pravo na pristojan rad i miran život, a sada hoće da vas ponize i pred cijelim svijetom, glasanjem silom na sramotu. Brukaju ime grada koji je kroz čelični znoj uzdizao ime Crne Gore.

DPS samodržac je zarobio Crnu Goru i pretvorio je u svoje imanje, đe oni uzimaju plodove koje vi mukom stvarate. Njima je Crna Gora imovina, a ne domovina.

I kad su vam sve uzimali, sluge nikad nijeste pristali biti . Grade prkosnog Ljuba Čupića, pokaži otpor  kao i vazda nepravdi –  ne upisujte vaše ime u arhive  Pink autokratije.

Ne izlazite na izbore, a ako već morate učinite listić nevažećim. Brzo će doći dan da birate kao slobodni ljudi na pravim izborima.

 

Socijaldemokratska partija Crne Gore

 

Ivan Vujović

Kraj Laki Lućano lidera na Balkanu

Što je stanje teže, to surovost pragmatike u politici dolazi više do izražaja. Saveznici su bili pred teškim izazovima pred prvo iskrcavanje na  tlo  Evrope 1943.  Sicilija je bila njihov prvi izbor a Laki Lućano korisna pragmatika da se sačuvaju životi vojnika. Poznati i osuđeni mafijaški šef je pomogao ali nije zbog toga dobio premijersko mjesto ni vraćanje ugleda. Analogija nikad nije potpuna u istoriji ali jeste poučna za Balkanske lidere koji su dobre sluge ali loši gospodari svojih naroda.

Iskrcavanje evroatlantskih integracija na Balkan je u završnoj fazi, a šteta od Laki Lućano lidera odavno premašuje koristi koje su oni u nekim fazama donijeli. Vrijeme je za kraj Laki Lućano lidera na Balkanu ako hoćemo mir i stabilnost kao osnovni preduslov za razvoj demokratije –  države vladavine prava.

Produbljivanje krize u regionu Zapadnog Balkana doima se kao svojevrsna  dijagnoza i opšte mjesto u brojnim analizama ukupnog stanja na ovom prostoru. Politički akteri u samom regionu, evropski zvanicnici, analiticari gotovo na istovjetan način slikaju, prije svega, trenutni politički I bezbjednosni kontekst regiona. Uz to, naravno, ide i dalje ekonomsko zaostajanje, dijelom uzrokovano globalnom krizom, a većim dijelom nesposobnim I korupciji sklonim političkim elitama koji su, zaklanjajuci se iza mantre o tranziciji, opustosili i tajkunizirali nacionalne ekonomije.

Proces EU I NATO integracija je svakako u protekloj deceniji donio odredjene koristi Regionu. Što je najvažnije, djelovao je kao svojevrsni amortizer smanjujući štete, koje bi u izvedbi postojećih regionalnih vladajućih aktera sigurno bile veće u mnogim oblastima političke, ekonomske i demokratsko-institucionalne infrastrukture. Postratni regionalni režimi su, više prinudno nego kao vrijednosno usmjereni sistemi (uz odredjene izuzetke), pristajali na integracione procese i ono što oni nose sa sobom. Gravitaciona sila integracija i odlučnost demokratskih zemalja zapada da konsoliduju regionalne prilike, ovdasnjim elitama nije ostavljala prostor za otvoreno protivljenje.

Sve dok je širi kontekst, odnosno EU i zapadna politička arhitektura bila stabilna, a time i njen uticaj na region efektivniji, procesi su išli blagom ali ipak uzlaznom linijom. Lokalni režimi znali su da prepoznaju vanjsku snagu i uticaj. Što je tipično za balkanske vlastodršce – gotovo uvijek dobro znaju da osjete veću snagu od njihove, kako bi kroz vješto manevrisanje, pozicioniranje i slatkorječivu integracionu retoriku kupovali naklonost.  A ta naklonost, naravno, ima svoju upotrebnu vrijednost – onu unutrašnju, kojom sebe legitimišu kao vjerne predvodnike našeg puta u svijetlu evropsku budućnost.

Posljednjih nekoliko godina donijele su ogromne izazove za Zapad koji su rezultirali brojnim bumerang efektima. Krenulo je sa ekonomskom krizom, potom potresima u Sjevernoj Africi, Siriji i na kraju ukrajinskoj krizi i ruskoj aneksiji Krima. Mnogo je pitanja i mogućih odgovora u vezi ovih procesa koji iziskuju poseban osvrt. Ono što je za nas najvažnije, to su implikacije ovih širih trendova na Region.

Svako ko je istinski utemeljen u demokratskim vrijednostima osjeća zebnju i strah povodom ovih teških, zabrinjavajućih i iznad svega neizvjesnih procesa. Istovremeno, oni drugi u svemu tome vide šansu za sebe. Nas regionalni problem je što su ti drugi, nažalost, suviše brojni I još više uticajni.  Naš problem je što su oni, uz rijetke iznimke, naše vlasti.

Najava opadanja uticaja i prioritetne spremnosti naših integracionih partnera da se bave nama je sjajna vijest za lokalne samodršce i fasadne euroatlantiste. I ne samo to, već kao da im dalji mogući razvoj dogadjaja u formi zapadno-ruskog zaoštravanja dodatno ide na ruku. Nedemokratske vlasti priželjkuju nestabilna vremena jer jedino u njima, oni sami, imaju kakvu takvu upotrebnu vrijednost na širem, regionalnom ili globalnom terenu. S jedne strane, velikim igračima interesno trebaju, dok se sa druge strane spušta fokus sa prirode njihovih režima. Oni rezonuju da će ih teško ko u takvim uslovima previše zamarati detaljima kao što je vladavina prava ili borba protiv korupcije i kriminala. Kao bonus im dodje, da u zemlji predano mogu raditi na političkom davljenju svojih oponenata. Čak štaviše, ponekad krenu u brutalne kampanje preko svojih medija i na same EU zvaničnike. Sjetimo se samo mi u Crnoj Gori kakvog je toplog zeca prolazio bivši sef Delegacije EU Mitja Drobnič u DPS Pink-Informer medijskom brlogu.

Naravno, iako bi lokalni samodršci željeli da ovakvo stanje što duže potraje, prije ili kasnije moraće se suočiti sa svojim odrazom u ogledalu. Oni, baš kao i svi prestupnici i prevaranti, vode izgubljenu bitku, bježeći cijeloga života od neumitnog suočavanja sa samima sobom i pravdom koja dolazi.

Naši zapadni integracioni partneri moraju biti svjesni da sa najvećim brojem regionalnih vlastodržaca nema iskrene borbe za demokratiju i evropske vrijednosti. Mogu se oni, realpolitički i pragmatski, iskoristiti za odredjena kratkoročna premoštavanja, ali se sa njima ne može graditi evropska i demokratska budućnost ovog prostora.

Mora se znati da su danas, dominantno, u Regionu na vlasti politički akteri i političke strukture koje su pokrenule sunovrat ovoga prostora, aktivno učestvujući u najvećem ratnom užasu nakon 2. Svjetskog rata. I da su se oni isti od toga užasa dobro okoristili, stvarajući političke i biznis “karijere” kroz imperije kapitala i resursa koji se mjere milijardama. Mora se znati da današnji akteri organizovanog kriminala i korupcije vuku korijene od aktera rata i ratnog kriminala. U njihovim vizurama samo je jedna vrsta biznisa zamijenjena sa drugom. Ratna sa poratnom. Sve ostalo, i evropska i evroatlantska retorika, kao i lažni patriotizam puka je alatka kojom manipulišu narodom kojega su oglodali do kosti. I zato, sa takvima nema naprijed.

EU i NATO moraju biti veoma obazrivi u ovoj osjetljivoj i lomnoj fazi za budućnost Regiona. Lokalni vlastodršci su majstori da kao paraziti troše i rabe progresivnu ideju. Oni će uraditi sve da podršku zemljama na putu u ove organizacije manipulativno predstave kao podršku njima samima. Podršku, koju će koristiti da EU i NATO zastavom, te lažnom retorikom, pokriju najprljavija činjenja i namjere.

Na taj način samodršci krnje kredibilitet EU i NATO jer kod gradjanstva stvaraju utisak stavljanja znaka jednakosti izmedju njih i demokratskih država euroatlantskog prostora. Ako se zna da njihovu vlast, zbog raširene nepravde i svima vidljive pohare koju sprovode, svakim danom podržava sve manje gradjana, nije teško zaključiti koliko je ova pojava opasna. Zato, ovu podlu igru naši partneri moraju imati posebno u vidu.

U suprotnom, ne treba imati iluziju da drugi igrači neće nastojati da iskoriste prazan prostor. Rusija u vrijednosno-demokratskom smislu, racionalno gledano, nema što da ponudi Regionu sem možda autokratski model još gori od balkanskog. Medjutim, kako razum sve više ustupa mjesto nezadovoljstvu, koje vodi u frustriranost razočaranog populusa, tu opciju, na žalost, ne možemo isključiti.

Kako bi se izbjegle ovakve brojne zamke i opasnosti, Regionu treba iznad svega generalno čišćenje političkih i sa njima vezanih kriminogenih struktura. Od toga zavisi njegova stabilnost koja će biti dugoročna i vrjednosno, a ne interesno i ad hoc utemeljena. Prava stabilnost koja će čuvati Evropu a ne prividna koja je stalna prijetnja Evropi i demokratiji. Jasno je da bez tako stabilnog Regiona nema ni stabilne EU, a da će bez stabilne EU vjera u snagu demokratije postajati sve krhkija

Najmračnije je pred svitanje. Imamo razloga da vjerujemo u novo svitanje Regiona. Ili će EU srediti Region ili će Region kontaminirati EU – međuzavisnost je veća nego ikada. Ko pažljivije, i više analitično, a manje dnevnopolitički prati proces, lako može da prepozna znakove početka čišćenja. A to znači i početka naše zajedničke, nove i bolje regionalne stvarnosti.

 

Ivan Vujović

Član Predsjedništva i međunarodni sekretar SDP