Draginja Vuksanović

Vuksanović: Poklanjanjem Luke Bar DPS nastavlja poharu

Tenderska komisija, na čijem je celu Branko Vujović, izvršilac svih katastrofalnih crnogorskih privatizacija postigla je „sjajan“ napredak u pregovorima sa kupcem Luke Bar – povećala je mizernu cijenu za mizernih nekoliko eura po akciji, a obećane investicije su smanjene sa 17 na 14 miliona eura.

Tako je to kad u pregovorima nemate nikoga da štiti državni interes. Predstavnik države i u ovom, kao i u drugim DPS privatizacijama, ne štiti državu nego kupca. A taj kupac je često neko iz samog vrha vlasti. Kako je u autokratijama država isto što i partija, tj. DPS, logično je da se štiti partijski odnosno pojedinačni interes partijskog kupca, a ne državni.

Za Luku Bar, koja je čisti monopol odnosno svugdje u svijetu veoma profitabilna djelatnost, na Vujovićevom tenderu javlja se samo jedna firma. Nije ni čudo kada tender nije objavljen u medjunarodnoj štampi već samo u domaćoj – vjerovatno na nekom od DPS pink medija. Ovo je obrazac dirigovanih privatizacija u kojima su prodavac i kupac ista kesa.

Poštovani gradjani, DPS hoće da se Crna Gora odrekne vlasništva nad Lukom Bar za nekih 8 miliona eura. Toliko je koštao motel kamp Zlatica, kojega je Vlada kupila od jednog od svojih tajkuna, pošto mu je prethodno prodala isti objekat sa jos dva renomirana hotela za 4 miliona. Sve sami vrhunski dometi DPS privatizacija, odnosno skandal za skandalom.

Zamislite logiku, prodajete Luku, a istovremeno kao država gradite autoput vrijedan milijarde eura, čijom izgradnjom će vrijednost Luke značajno porasti. Upravo je u tome suština – prodaj državno u bescijenje čime kupac (najčešće DPS pozajmljeno ime) čim stekne vlasništvo ostvari ogroman profit. To je ono kao Svetozar Marović, probudi se i shvati da je postao milioner. Država će da ulaže milijarde u puteve i željeznicu, a Luku ćemo da poklonimo za vrijednost jednog zapuštenog motela, kako bi poklonoprimac a ne država imala koristi i profit od Luke i državnih investicija.

Kažu, neće navodno otpuštati radnike u prve 3 godine. Možda misle da radnici treba da žive, a njihova djeca da jedu još samo 3 godine. Jasno je – biće otpuštanja jer novog vlasnika ne interesuju radnici, gradjani ove države, već samo profit – naš novac koji će da iznose van zemlje.

Neka nam izvršioci DPS poharnih privatizacija kažu od koje je to njihove privatizacije povećan broj radnika u kompaniji. Poslije njihovih privtizacija punjeni su samo biroi rada, socijalni i penzioni fondovi i ulice dje su protestvovali otpušteni radnici. Podatak od 100.000 radnika koji su ostali bez posla zahvaljujući DPS ekonomiji i privatizacijama dovoljno govori.

Primjećujemo na javnoj sceni i dušebrižnike koji zagovaraju rasprodaju Luke jer ne valja menadžment. Zagovara se nakaradan koncept da je lakše i bolje nešto prodati nego promijeniti menadžment. To je kao domaćin kome kuća prokišnjava pa mu je lakše da kuću da u bescijenje nego da je opravi. Jedino kockar i zavisnik rezonuju tako, ne i dobar domaćin. Kako je naš državni domaćin DPS, ne čudi kockarski i ovisnički odnos prema imovini.

Dobro bi bilo da nam odgovore kako su to sve luke u okruženju, sa kojima se mjeri Luka Bar, u državnom vlasništvu, a jedino treba barska Luka da bude tudja. I kako to da sve te luke, kao državne, ostvaruju odlične rezultate a mi ne možemo. Jasno je da je u pitanju obmana – suština je da profit i korist od našeg dobra ne ostane državi već drugima – često pozajmljenim imenima DPS-a.

Zato ih opet pozivamo da zaustave ovaj štetan posao i da se ne igraju sa narodom i državom. Upozoravamo ih da ćemo, čim se oslobodimo njihove pohare, i ovu kao i mnoge druge njihove kumovske i poharne privatizacije ispitati i dje ima osnova poništiti.

Dr Draginja Vuksanović, član Predsjedništva SDP