Željka Vuksanović

NAJAVA: Konferencija za medije

Predsjednica Opštine Kolašin Željka Vuksanović sa saradnicima će u srijedu, 12. aprila, sa početkom u 11 sati održati press konferenciju  na kojoj će predstaviti činjenice o ugrožavanju autonomije lokalne samouprave od strane centralne vlasti. Press konferencija će se održati u PR Centru (Bulevar Josipa Broza 23A, Podgorica).

Govoriće:

  • Željka VUKSANOVIĆ – predsjednica Opštine Kolašin;
  • Perunika POPOVIĆ – glavna administratorka Opštine Kolašin;
  • Goran RAKOČEVIĆ – sekretar za finansije i opštu upravu. 

 

Medijski pul SDP

guernica3

Ćetković: Šavnik kao Gernika

” Bolje je ne ići nego rđavim putem ići ” Tako kaže jedna poslovica. Ljudski život je auto put , kojeg se ne odriče ni jedan čovjek koji se rodi kao razumno biće. Taj ” auto put ” sačinjen od mnoštva kraćih i dužih , bitnih i ne bitnih puteva , koji se moraju il ne moraju proći. Ali postoje i oni koji se ne mogu zaobići. A jedan od tih je i politika. Tako da svaki čovjek u zemljama u kojim postoji demokratija ili se ka njoj stremi , direktno il indirektno učestvuje na tom putu, pa makar i taj kamen pokušavao i preskočiti. A taj put ne tako rijetko povede u ambis: narod , generacije , pa čak i sve ono što jednu zemlju čini državom, ako se odgovornost povjeri ljudima, kao u pripovjedci Radoja Domanovića ” Vođa ”.

Domanovićev vođa je ćutao i mahao štapom, za razliku od naših vođa koji su govorili ” Mi znamo kako ” i mahali džemperima. Danas kad je izvjesno da su pri kraju puta , za očekivati je da će i oni očajnički uzviknuti ”Mi ne znamo”.

A kako čovjek da zna koji je pravi put? Život nam uvijek nudi nove puteve , što je više toga u ponudi  teško je odlučiti, a još teže ne pogriješiti. A kada jedan narod četvrt vijeka uporno bira pogrešan put. Put koji ga sve više vodi u moralnu i materijalnu bijedu . Snosi li odgovornost ? Može li se za zločin suditi pištolju?

Minotaur je po Pikasu bio simbol moderne tiranije. U istoriji je uvijek bilo rušitelja i progonitelja, koji su djelovali spram drugih država i naroda. Nasuprot njima, znatno je manji broj onih koji su ugnjetavali svoju državu , sadašnjost i budućnost svog naroda. I baš vjekovima izmučenu Crnu Goru u dio zapadoše oni koji patriotizam mjere tim koliko su uništili, a izdajnicima nazivaju sve one koji nijesu glasali za poharu sopstvene države.

Da li bi tragičnija sudbina bila neke druge države da ih je ruke zapalo? Teško. Ali sigurno ne bi postupili kao Mađarski premijer Pal Teleki , koji zajedno s Hitlerovim nacistima nije htio da bombarduje Jugoslaviju i da ubija i pljačka tuđ i nedužan narod .

Njegovo NE je bio pucanj sebi u glavu . A u pismu adresiranom na Hartija je napisao. ” Pogazili smo riječ, iz kukavičluka. Narod osjeća da smo se odrekli časti i da smo se udružili s pokvarenjacima. Postajemo lešinari i smećarska nacija. Kriv sam jer vas nijesam spriječio.”

Istina je da je Crna Gora više opljačkana i porušena od svoje ruke nego Duklja kada su je razorili Nemanjići. Današnja Crna Gora najjasnije se odslikava u umjetnini velikog Pabla Pikasa, tvorca kubizma , koji je oslikao strahote uništenja Gernike. No da slika bude jasnija lakše je sagledati kroz primjer Šavnika. Kako se jedna mala opština može uništiti, opština čije je razvoj u čitavom poslijeratnom periodu bio sporiji nego u ostalim opštinama , zbog toga što Šavnik nije bio na pravcu osnovnih polova razvoja Crne Gore i što je neizvjesnost oko potapanja Šavničke kotline dugo trajala, što je negativno uticalo na privredu i društveni razvoj opštine. No i uprkos tome, do dolaska DPS-a Šavnik je imao više zaposlenih u društvenom sektoru nego što danas ima stalnih stanovnika, a privreda i industrija su u potpunosti uništeni. Šavničko komunalno , A.D. Sinjajevina, Šumsko Šavnik , Trikotaža Durmitorka , Titeks… sve je izbrisano ili prodato kontraverznim biznismenima , naravno, ispod tržišne cijene. Dok je u Gerniku nakon Frankove tiranije bar preživjela fabrika oružja.

Ali ni Gernici ni Šavniku nijesu uspjeli uništiti slobodarski duh; Basta , odnosno Uskoka i Drobnjaka. A simboli slobode , nade i pobjede razuma na Pikasovoj slici su: ispružena ruka sa lampom koju nosi žena , i motiv iznad konjske glave koji je nastao spajanjem oka i svjetlosnih zraka iz lampe. To mora pobijediti.

Istorija nas je učila , kao i priče kraj ognjišta , da je sve prolazno. Prolaze carstva i imperije , vlade i kmetovi. Prolaze godine u našim životima. Nekad u sreći a nekad tako zabole. Mnogo snova nestaje , mnogo želja se sruši. Skoro sve se mijenja oko nas i u nama. Jedno ipak ostaje. Pogled u sjutra i nada , vjerovanje u sebe pa i u druge , u one dobre da će ostati dosljedni svog puta , pa i u one loše da će biti manje loši. I u ono u šta sam oduvijek vjerovao… ljubav i dobrota.

 

Predsjednik OO SDP Šavnik Miodrag Ćetković