MirkoStanic

Vrijedi se boriti

Tokom skoro dvije decenije aktivnog bavljenja politkom sam se naslušao rečenica tipa “što mogu da promijenim”, “ne vrijedi ništa”, “nema nade” i sličnih koje su vodile tome da često kao društvo donosimo očekivane, a ne hrabre odluke. Jedina sigurna većina u Crnoj Gori je ona koja misli da ne može ništa promijeniti. Nažalost u toj većini su i studenti i srednjoškolci, penzioneri koji su izgrađivali ovu zemlju i generacija mojih roditelja koja je prošla kroz svu muku sankcija i ratova tokom devedesetih.

Oni koji se nijesu mirili sa tim da im jedini izbor da ćute ili da vječito budu “crne ovce” ovog društva, otišli su u inostranstvo i danas doprinose da razne Kanade, Luksemburzi, Danske, Francuske i Amerike budu uspješna, bogata, pravedna i demokratska društva. Sistem u kojem je vođa bezgrešan i u pravu i kad je za rat i za mir i za zajednicu i za nezavisnost, doveo je do toga da je lakše ćutati i trpjeti nego se boriti za sebe i svoju familiju i prijatelje.

Zbog toga ova godina mora biti godina nade, godina promjene razmišljanja, godina bunta i godina nove energije za Crnu Goru. Male pobjede slobodnog društva, u Ljekarskoj komori ili u RTCG, pokazuju da je građanski otpor moguć i da “svemogući veliki brat” ne kontroliše slobodne i nezavisne ljude. Tih slobodnomislećih ostrva će biti sve više i više u narednom periodu, jer ljudi ne žele da budu puki klimači glavom ili brojevi u nekom sistemu koji omogućava da se ekstremna manjina od par desetina bogati, dok svi mi ostali stagniramo ili siromašimo.

Stotine mladih ljudi se poslije referenduma vratilo u Crnu Goru kako bi je izgrađivali da bude sve ono o čemu smo sanjali tokom devedesetih godina. Bio sam među mnogima koji su se prvi put u ogromnom broju vratili poslije studija u Beogradu, Sarajevu, Rimu, Bolonji, Zagrebu, Londonu, Pragu… kako bi znanje koje su stekli na prestižnim univerzitetima iskoristili da naprave od naše zemlje ugodno mjesto za život.

Nijesmo se vratili da bi nam ispirali mozak rijaliti emisijama, informerima i pinkovima, zvezdicma i idolima oni sa kupljenim diplomama i lažnim doktoratima. Zbog toga ćemo mijenjati ovu zemlju, da ne bismo mijenjali zemlju stanovanja. Jer i dalje vjerujemo da naša Crna Gora, ovakva kakva je, može biti oaza građanskog, uspješnog, tolerantnog, bogatog i naprednog društva na Balkanu. Primjer Evropi dostojan prolivene krvi i znoja naših predaka da je stvore na ovom nemirnom prostoru. Zbog njih, Crna Gora danas mora biti zemlja hrabrih i odvažnih, spremnih da se bore za svoju slobodu i pravo na mišljenje. Grupa ljudi kojoj imam zadovoljstvo da pripadam je svojim primjerom pokazala da je spremna na žrtvu kako bi doprinijeli opštem dobru. Zbog toga pozivamo i ostale da nam se priduže kako bi već sljedeće godine govorili o oslobođenoj energiji za razvoj Crne Gore, novim radnim mjestima, uspješnim sportistima, slikarima i vajarima, svjetski priznatim naučnicima. A ne o hostesama i separeima.

Portparol SDP, Mirko Stanić