Raško Konjević

Konjević: Povećanje stope PDV dokaz ozbiljne finansijske krize

1. Kako komentarišete nove mjere fiskalne konsolidacije?

Povećanje stope PDV, smanjenje socijalnih davanja, ubrzavanje povećanja akciza samo je još jedna potvrda da se Crna Gora, pogrešnom ekonomskom politikom, baziranom na rasprodaji vitalnih resursa i tolerisanjem poreske nediscipline nalazi u ozbiljnoj finansijskoj krizi. Iznos javnog duga sa velikom tendecijom rasta „kamen je o vratu“ budućim generacijama. Nažalost, u naredne tri godine Vlada će se nas, po sopstvenom priznanju, zadužiti oko 1,5 milijardi eura što jasno potvrđuje sliku o finansijskoj krizi. To znači da samo u tri godine Vlada će zadužiti građane iznos budžeta za 2017. godinu.

Mjere su donijete bez ozbiljnije javne rasprave, sučeljavanja argumenata, konsultacije strukovnih udruženja i zainteresovane javnosti. Fiskalna strategija nije prošla javnu raspravu. Činjenica je da smo u nekoj vrsti neformalnog aranžmana sa MMF kako bismo dobili njihovu naklonost da „pomognu“ oko budućih zaduženja jer je kreditni rejting zemlje nizak i finansijski investitori su zbog loših performansi izgubili povjerenje.

Ako pogledate efekte mjera vidjećete da je to neuporedivo manji efekat od iznosa poreskog duga. Iz dvije iteracije Vlada očekuje efekte od oko 250 miliona eura, a poreski dug je 800 miliona. Umjesto rigoroznog rješavanja poreskog duga Vlada se opredjelila za nove namete za privredu i stanovništvo. Slikovito najveći dio poreskog duga ostao je u džepovima tajkuna, a pošteni privrednci koji plaćaju poreze i stanovništvo kroz nove poreske namete finansiraće nedostatak novca u budžetu. Vlada je odlučila da ograniči zapošljavanje i da će se samo na tri odlaska u penziju moći zaposliti nova osoba u administraciji. Desetak dana nakon toga u vašem listu direktor Poreske uprave je najavio 50 novih konkursa u julu. Ispada da je 150 ljudi u poreskoj upravi otišlo u penziju. Toliko o implementaciji donijetih odluka.

2. Da li smatrate da će povećanje PDVa izazvati talas inflacije i povećati sivu ekonomiju, odnosno smanjiti budžetske prihode?

Najavljeno povećanje PDV je najlošija mjera za kojom je Vlada mogla posegnuti. Suprotno od najava potpredsjednika Simovića sa kraja prošle godine da neće biti povećanja PDV jer bi to negativno uticalo na životni standard građana. Nažalost, upravo se to desilo. Povećanje ovog indirektnog poreza preliće se na sve građane. Svaki proizvod ili usluga koji se oporezuju po povećanoj stopi biće skuplji. To će smanjiti kupovnu moć građana, uticati na smanjenje lične potrošnje. Realno smanjiće se standard jer će građani sa istim platama moći manje da kupe zbog uvećanja PDV-a.

3. Kako komentarišete ubrzavanje akciznog kalendara?

Povećanje akciza na štetne proizvode je dobra mjera. To nije neočekivano imajući u vidu da je akciznim kalendarom to bilo u najavi. Ostaje da se vidi da li je Vlada ubrzanjem akciznog kalendara našla dobru mjeru dinamike. Iskustva su različita. Upozorenja da može doći do jačanja sivog tržišta stoje, ali ukoliko država preko svojih nadležnih službi bude strikno sprovodila zakone to se neće desiti.

4.Kako će se, po Vašem mišljenju, odraziti povećanje akcize na ugalj na proizvodnju postojećeg bloka TE?

Svako povećanje akcize najčešće se prelije na uvećanje cijene tog proizvoda. Od povećanja akcize više zabrinjava zašto se, iako je ugovor potpisan skoro prije godinu dana, uoči parlamentarnih izbora, još uvijek ne ulazi u projekat gradnje drugog bloka TE. Nadam se da to neće biti još jedno neispunjeno predizborno obećanje.

5. Koje mjere biste Vi predložili za fiskalnu konsolidaciju?

SDP je predlagao tri mjere u ovih pola godine. Prva je beskompromisna naplata poreskog duga koji je zapanjujuće visok 800 miliona eura. Vrijednost jednog tekućeg budzeta. Da Poreska uprava nije tolerisala ovoliki poreski dug danas ne bismo morali ni povećavati PDV ni smanjivati socijalna davanja. Teško je gledati stanje u zdravstvu, pogledajte slike iz dječije bolnice, plate i uslove za rad ljekara, ili prosvjetnih radnika, a neki tajkuni su milione stavili u džep ne plaćajući poreze državi.

Druga mjera je povećanje minimalne zarade sa 193 na 250 eura. Ovom mjerom država bi u budžetu prihodovala višemilionska sredstva, a najugroženiji sloj građana barem minimalno bi poboljšao svoj materijalni položaj. Na žalost na desetine hiljada radnika osigurano je na minimalnu zaradu, a razlika u plati im se isplaćuje na ruke. Tako su radnici oštećeni za budući iznos penzije, a država za ogromne poreske prihode.

Treća mjera je bilo uvođenje progresivne stope na porez na dobit. Mjera koja je prisutna u regionu i najvećem broju razvijenih evropskih država. Prijedlog je bio da se uvede nulta stopa za sve čija dobit je do nivoa od 50.000 eura, da se dobit od 50.000 do 300.000 oporezuje po trenutnoj stopi od 9%, iznos dobiti preko 300.000 do 1.000.000 po stopi od 13,5%, a dobit preko 1 miliona eura po stopi od 18%. Veća stopa bi bila za kompanije koje imaju oligopolsku ili monopolsku poziciju. Fiskalni efekat bi prema podacima o poslovanju privrednih subjekata za 2015. godinu bio, po procjeni, preko 20 miliona eura.

Ove mjere bile bi pravednije. Naprosto veće poreze državi plaćali bi oni koji imaju više. Zašto banke, telekomunikacione kompanije, Elektroptivreda, Jugopetrol ne bi plaćali veći porez na dobit od nekog malog ili srednjeg preduzeća koje je izloženo velikoj tržišnoj konkureciji. Što da ne bi zbog većeg poreza na dobit telekomunikacione kompanije napustile Crne Goru, naravno da ne bi jer ovdje ostvaruje ogromne profite. Umjesto ove mjere Vlada povećava PDV koji će biti novi namet na sve građane.

6. S obzirom na situaciju u Montenegro erlajnzu i dva željeznička preduzeća, da li smatrate da je ograničenje omogućavanja reprograma poreskog duga primanjem državne pomoći održivo?

Mnogo važnije je zašto su te komapnije najveći ili medju najvećim poreskim dužnicima. MA je dužan 15 miliona eura poreza i 18 miliona komercijalnog duga Aerodromima Crne Gore. Ko će radnicima da plati doprinose da bi sjutra imali povezan staž i mogli da odu u penziju? Te kompanije su dobijale izdašnu državnu pomoć i nakon toga su i dalje ogromni poreski dužnici. I sada se s pravom postavlja pitanja. Da li su svi jednaki pred zakonom. Zašto svi ne plaćaju poreze. Poreska uprava će blokirati nekog preduzetnika zbog duga od nekoliko hiljada eura, kazniti nekog sa više hiljada eura zbog jednog fiskalnog računa, a onda taj preduzetnik treba da čita o milionskim dugovima drugih kompanija. Možete li zamisliti njegov osjećaj nepravde u tom trenutku. A ne zaboravimo preko 90% naše ekonomije su mala i srednja preduzeća.

7. Da li smatrate da Montenegro erlajnz, Željeznički prevoz i održavanje voznih sredstava trebaju da opstanu u  postojećem ili nekom drugom obliku?

U ovom obliku teško da mogu. Zašto bi ljekari, prosvjetni radnici i svi drugi finansirali neuspješna preduzeća sa viškom zaposlenih i neadekvatnim upravljanjem. Mora se otvoriti javna rasprava o stanju u ovim kompanijama. Mora se sve dati na uvid javnosti i otvoriti stručni dijalog.

8. Vaša stranka se protivi prodaji državnog udjela u velikim preduzećima poput Luke Bar,  EPCG, Aerodroma… Kojim finansijskim argumentima potkrepljujete takav stav?

Najlakše je prodati profitabilne državne kompanije. EPCG je zaslugom SDP ostala u većinskom državnom vlasništvu. Ta kompanija ostvaruje milionski profit i ima mogućnost da povećanjem kvaliteta upravljanja taj profit iz godine u godinu uvećava. I sada neki kažu, treba da je prodamo. A zašto? Da bi smo dobili nekog stranog investitora koji će taj profit izvlačiti iz naše države. Sa aerodromima je slično. Zašto bismo prodavali monopol. Pa valjda je bolje da monopol bude u državnim nego u privatnim rukama. Luku Bar prodati za 8 miliona eura. Toliko je jedna privatna firma državi prodala jedan motel u naselju Zlatica u Podgorici. Misli li ko da Luka ne vrijedi više od jednog motela na periferiji. Vlada je popustila pod pritiskom SDP, ostatka opozicije i lokalnog parlamenta i odustala od prodaje što je bio dobar potez.

9. Šta treba učiniti da kamatne stope na kredite podstiču razvoj ekonomije?

Ne zaboravimo u Crnoj Gori funkcionišu dominantno strane banke. Nerealno je očekivati da one smanjuju kamate u uslovima ovakvog finansijskog stanja, sa vrlo nestabilnim političkim ambijentom. Kada je SDP predlagao da se formira državna banka upravo da bi podstakla jeftinim kreditima razvoj ekonomije DPS je bio protiv tog prijedloga.

Da bi banke drastičnije smanjile kamate mora se stvoriti ambijent. Više vladavine prava, jednakosti pred zakonom, sprovodjenje strukturnih reformi, jasna poruka o finasijskoj disciplini i jednom valjanom preduzetničkom ambijentu. Visoke kamate su odraz lošeg ambijenta. I Hrvatska ima visok javni dug ali su kamate neuporedivo niže i za privredu i za stanovništvo. Pitanje je ukupnog ambijenta.

10. Da li sa ove distance smatrate da je donošenje zakona bez procjene fiskalnog utjecaja dodatno opteretilo budžet?

Budzet su najviše opteretila dva zakona. Tzv. Zakon o majkama i Zakon o zaradama u javnom sektoru. Trošak prvog je bio oko 67 miliona, a trošak Zakona o zaradama u javnom sektoru je oko 55 miliona eura. Troškovni efekat prvog zakona je dominatno uvećan prijedlogom Bošnjačke stranke da se pravo na naknadu da i ženama sa troje i više djece koje su bile na zavodu za zapošljavanje. Time je broj korisnica uvećan za preko 10 hiljada. To je bila ključna poruka BS u predizbornoj kampanji. Danas ministar i poslanici Bošnjačke stranke ukidaju taj zakon.

Zakon o zaradama izglasan je glasovima DPS, Bošnjačke stranke i SD-a i on košta građane oko 55 miliona eura. Poslanici SDP su bili protiv tog zakona iz dva razloga. Prvo, on je uvećao značajno zarade funkcionerima, a minimalno službenicima. Drugo, taj zakon je u očajan položaj stavio ljekare specijaliste i subspecijaliste, prosvjetne radnike.

Ponizio je njihovu profesiju i odgovornost koju imaju odabranim pozivom. Kada sam u julu 2016-te u svojstvu ministra finansija predlagao smanjeje plata funkcionerima, a od tih sredstava povećanje plata ljekarima DPS i njegovi sateliti su odbili moj prijedlog.

11. Da ponovo dođete na mjesto ministra finansija, koji bi bjo Vaš prvi potez?

Bio sam pola godine  tokom 2016. ministar finansija dogovorom političkih partija vlasti i opozicije oko mandata prelazne vlade izbornog povjerenja. Ko god se našao danas na toj poziciji mora imati prioritet beskompromisne naplate poreskog duga koji je zapanjujuće visok skoro – 800 miliona eura.

Izvor: Pobjeda