Bojan Zekovic

“Korumpirani heroji”

Partija koja za poslanike bira ljude koji ovako crtaju “korumpirane heroje” iz svoga rukovodstva ima potencijala za promjene, rekao bi optimista. Pesimista bi vjerovatno ocijenio kako je sve propalo kada se autor ovakvog teksta priključi partiji koju čiju politiku osmišljava šef organizovane kriminalne grupe.

Jedan crnogorski istoričar, koga cijenim, napravio je prije nekoliko godina odličan prikaz crnogorskih tajkuna i briljantno opisao njihovu beskrupuloznost u sticanju bogatstva. Da ne zaboravim, jer bi osim po imenima to teško mogli poznati –  tekst se odnosi na period od prije vijek ili vijek i po. Nemoguće se oduprijeti utisku da stanje u državi,  društvena nepravda i socijalno raslojavanje, jezivo liče onom koje je prethodilo 1918. godini i nestanku države. Da stvar bude zanimljivija, autor je u međuvremenu postao (da ne kažem napredovao) poslanik  DPS-a.

U nastavku slijede izvodi iz teksta pod naslovom “Korumpirani heroji”. Izdvojio sam djelove koje smatram najupečatljivijim, a imena uklonio ostavljajući prostor da po sopstvenoj procjeni upišete imena današnjih “korumpiranih heroja” za koje smatrate da najbolje pristaju opisanom ponašanju.

“Kao i u vrijeme vladavine ________ Crnom Gorom se upravljalo po principu složne braće i odanih moćnika. Na vlasti se nalazio apsolutni gospodar, a sve trgovačke i zelenaške radnje je preuzeo njegov brat ________. U svijet privilegija uveli su novi glavarski sloj, koji im je bio odan i koji je ubrzano napredovao i u državnoj službi i u bogaćenju. Taj glavarski sloj je zenit dostigao za vrijeme ________. O njima je opsežna istraživanja izvršio istoričar ________. Na osnovu istraživanja može se zaključiti da se u sticanju bogatstva na početku vladavine ________najviše isticao ________, i to na neslavan način. 

Besplatno žito (današnje državne garancije, socijalna davanja i sl. prim. aut.) koje je trebalo podijeliti nastradalim crnogorskim porodicima, vojvoda ________ je svojevoljno prisvojio i potom ga prodavao istim onim ljudima koji su jurišali na Grahovcu i Crnu Goru dva puta branili od Omer-paše. Ali, od borbe za nezavisnu Crnu Goru samo su snalažljivi tajkuni uspjeli da izvuku basnoslovnu korist.Tako je i vojvoda ________ od trgovine žitom imao znatne koristi, pa je zahvaljujući tome sa svojim sinom ________, 1864. godine osnovao Založnicu crnogorsku, prvi novčani zavod u Crnoj Gori.

Na koji način su ovi ljudi uspjeli da steknu ogromna bogatstva najbolje svjedoči stanje u Crnoj Gori nakon Berlinskog kongresa 1878. godine. Pošto je tada Crna Gora postala nezavisna, malobrojne “zaslužne patriote i prvoborci”, odnosno crnogorski tajkuni, podijelili su izmedu sebe novodobijenu zemlju, kuće i radnje u novodobijenim gradovima i postali za crnogorske prilike pravi lendlordovi. Naravno, prvo je knjaz ________ za sebe obezbijedio najljepša imanja, zabrane, koji su danas nacionalni parkovi, podigao dvorce, a sve do perioda ustavnosti u Crnoj Gori državni budžet nije razdvajan od budžeta knjaza Nikole, tako da niko nije znao kolika su knjaževa primanja (prošle godine direktor Prve banke izabran je za ministra finansija Crne Gore, bivši predsjednik odbora direktora za guvernera Centralne banke, a šef nikšićke filijale za predsjednika odbora direktora Elektroprivrede prim. aut.).

Po principu odanosti knjazu ________ položaje u državnoj službi i udio u crnogorskom kartelu, kao i poziciju u tajkunskoj organizaciji, dobili su bliski saradnici knjaza ________.

Vojvoda ________, komandant crnogorske artiljerije, je još od 1869. godine imao monopol u trgovini oružjem, a 1888. godine podigao je fabriku sapuna u Baru koja je bila oslobođena plaćanja poreza državi. Bio je i ministar unutrašnjih djela. Vojvoda ________ je nakon rata imao monopol u trgovanju krupnom stokom. (Ne bih da sugerišem, ali nekako se sam nameće mr Milutin Simović. Ili ipak insistirate da je Milo Đukanović najveći trgovac “krupnom stokom”? prim. aut.)

Ipak, borbu za nezavisnu Crnu Goru najbolje je naplatio vojvoda ________, koji je prije Veljeg rata bio perjanik sa nevelikom imovinom, a nakon rata je uspio da za dvije decenije stekne 15 mlinova i valjaonica, preko 1.000 grla sitne i krupne stoke i preko 1.500 rala zemlje. Ove vojvode su samo najreprezentativniji primjer tajkunizacije crnogorskog društva. Na sličan način, ali sa nešto manje bogatstva, prošli su brojni plemenski kapetani i kasniji oblasni upravitelji, trgovci i preduzimači bliski dvoru i vladajućoj eliti, brojni državni zvaničnici, članovi državnih institucija i državni namještenici. 

Crnogorski tajkuni su se obogatili na bazi socijalne nepravde, kršenja zakona koje su sami izglasali i primjene grube sile, a sve to im je omogućavao njihov nedodirljivi status u Crnoj Gori. U cilju boljeg održanja kartela, monopola i tajkunske organizacije, najmoćnije porodice u Crnoj Gori su izmedu sebe izgradile rođačke veze. Istoricar Živko Andrijašević je utvrdio da je izmedu nekoliko najmoćnijih crnogorskih porodica: ________, ________, ________, ________, ________, ________, ________, ostvareno mnogo ženidbeno-udadbenih veza koje su imale toliki značaj da gotovo niko nije mogao postati državni činovnik ukoliko nije bio u srodstvu sa nekom od crnogorskih tajkunskih familija.

Krajem XIX i početkom XX vijeka bogatstvo crnogorskih tajkuna se toliko nagomilao da su oni počeli da investiraju u malobrojna crnogorska zanatska i industrijska preduzeća i prve crnogorske štedionice i banke. Gotovo da nije bilo preduzeća i banke u kojoj knjaz ________ i njegovi tajkuni nijesu imali većinsko učešće, dionice i druge interese. Na taj način je zemlja, privreda, državna uprava, pa i čitava Crna Gora, bila u rukama nekoliko porodica, koje su krojile sudbinu ogromnom procentu siromašnog seljaštva u Crnoj Gori. 

Zbog toga su iz Crne Gore krajem XIX vijeka počela znatna iseljavanja pojedinaca i porodica, prvo u Srbiju, a potom u Ameriku. Računa se da je pred Balkanske ratove u Americi bilo 25 odsto crnogorskog radno i vojno sposobnog stanovništva. To je bio jedan od rezultata vladanja druge tajkunske generacije u Crnoj Gori.”

Poštom nemam ambiciju da budem ambasador u Rimu ili dekan Pravnog fakulteta, ponoviću da autor citiranog dijela teksta nijesam ja. Autor je istoričar i poslanik DPS-a Dragutin Papović.

Partija koja za poslanike bira ljude koji ovako crtaju “korumpirane heroje” iz svoga rukovodstva ima potencijala za promjene, rekao bi optimista. Pesimista bi  vjerovatno ocijenio kako je sve propalo kada se autor ovakvog teksta priključi partiji koju čiju politiku osmišljava šef organizovane kriminalne grupe.

Najprecizniji odgovor šta je realno, daće nam sam gospodin Papović tako što će, ili što neće, prikaz stanja koje je tada značajno doprinijelo nestanku države, sada popuniti imenima današnjih “korumpiranih heroja”, kako bismo spriječili da nam nakon čitav vijek isti problem izazove slične posljedice. Kao što brane Crnu Goru od napada spolja, neka ukažu i ko im, potkradajući državu, pomaže iznutra.

Teško je objasniti da je lakše vidjeti vijek i po u prošlost, nego vidjeti istovjetnu sadašnjost. Zato iskreno vjerujem kako je njegova ocjena da su  “apsolutni gospodar i njegov brat … u svijet privilegija uveli novi glavarski sloj, koji im je bio odan i koji je ubrzano napredovao i u državnoj službi”, dok su oni zauzvrat ćutali na nepravde i pljačku države, istorijska pouka, a ne skica za autoportret.

Nadam se i vjerujem da mnogi lično časni i vrijedni ljudi u DPS-u koji su potrebni Crnoj Gori, neće ćuteći preuzeti na sebe tuđu sramotu. No, ako se sve ovo oćuti, možda sramota i nije potpuno tuđa. Izbor je svakako njihov.

Bojan Zeković

Član Predsjedništva SDP

Bojan Zekovic

SDP traži da se minimalna zarada poveća na 250 eura

Na dobitku bi bili država, radnici i pošteni poslodavci.

Socijalni savjet će danas imati redovnu sjednicu, a član savjeta Bojan Zeković i poslanik SDP-a Raško Konjević uputili su predlog da se na dnevni red uvrsti inicijativa za uvećanje minimalne zarade.

Njihov predlog je da se minimalna zarada poveća sa sadašnja 193 na iznos polovine prosječne zarade, što bi iznosilo 250 eura.

“Zbog svih ekonomsko-socijalnih okolnosti, i potrebe ostvarivanja u praksi norme Ustava koji u članu 1 Crnu Goru definiše i kao državu socijalne pravde smatramo da minimalna zarada ne treba da bude ispod 50% prosječne zarade u državi”, kazao je Zeković navodeći da bi uvećanje minimalne zarade imalo višestruke pozitivne efekte za zaposlene, državu i poslodavce koji poštuju zakone.

“Zaposleni koji imaju zaradu manju od 50% prosječne imali bi veća primanja. Oni čija je zarada iznad 193 eura, ali im poslodavac ne uplaćuje doprinose na cijeli iznos ostvarili bi zakonsko pravo na doprinose na uvećani iznos i time ostvarili pravo na veću penziju. Država i državni fondovi bi ostvarili višemilionske prihode po osnovu uvećanja poreza, prireza i doprinosa na obavezno penzijsko i zdravstveno osiguranje”, naveo je Zeković.

On je naveo da bi poslodavci koji poštuju zakonske obaveze i osiguravaju radnike na stvarne iznose zarada imali bolju situaciju na tržištu jer bi njihova nelojalna konkurencija, u vidu onih poslodavaca koji konkurentnost i ekstraprofit ostvaruju zakidanjem zaposlenih i države, imala veće troškove.

“Smatramo da je veoma važno čuti mišljenje i uvažiti argument socijalnih partnera kako bi do najboljeg rješenja došli putem socijalnog dijaloga. Iz tog razloga, uvažavajući značaj Socijalnog savjeta poslanik Raško Konjević nije inicirao izmjene Zakona o radu u članu 80 stav (2) i na taj način predložio povećanje iznos minimalne zarade, već smo cijenili potrebu šireg razgovora i građenja društvenog konsenzusa kroz socijalni dijalog”, kazao je Zeković navodeći da očekuje da će Socijalni savjet uvažavajući sve pozitivne efekte za zaposlene, budžet države i državnih fondova i predložiti Vladi uvećanje minimalne zarade.

Zakonom o radu je definisano samo da minimalna zarada ne može biti niža od 30 odsto prosječne neto zarade. Međutim na predlog Socijalnog savjeta, Vlada je u martu 2013. nešto veći iznos od 193 eura. Od tada nijedan radnik ne može biti osiguran na manji iznos, ali ima poslodavaca koji radnike zvanično prijavljuju na ovaj ili sličan iznos čime uštede novac na porezima i doprinosima.

Zeković i Konjević su u inicijativi naveli i predlog odbora Evropskog parlamenta za socijalna pitanja, koji je još 1993. godine, predložio državama članicama Evropske unije da uvedu mehanizme za određivanje minimalne zarade u odnosu na nacionalnu prosječnu zaradu.

Izvor: Vijesti.me