Rifat Rastoder

Rastoder: Svačija odgovornost mora biti utvrđena

U izjavi za “Dan” Predsjednik Savjeta SDP Rifat Rastoder, koji je već duže posvećen problematici suočavanja sa istinom o dešavanjima u posljednjoj jugoslovenskoj ratnoj drami, istakao je da svačija odgovornost mora biti utvrđena.

“U odsudnom periodu, kada se odlučivalo o mogućem mirnodopskom ili ratnom razrješenju poslednje jugoslovenske krize, Crna Gora je bila, možda, i odlučujući tas na vagi u prilog ondašnjih ostrašćenih zagovornika sile. Samim tim bi trebalo biti određena i njihova politička i moralna odgovornost za dešavanja i, naročito, zločine koji su usljedili. Za pravnu kvalifikaciju pojedinačnog učinka, međutim, potrebni su konkretni dokazi.  A nadležni Međunarodni sud za zločine, izuzimajući jedan manji broj oficirskog kadra, nije dao dovoljno argumenata da ih i optuži. Moguće da je to i zbog toga što ih nije smatrao relevantnim u procesima stvarnog odlučivanja.

Nažalost, kako je istakao, nadležne međunarodne instance maltene istom tom rukovodstvu i dalje geldaju kroz prste očiglednim prećutkivanjem i nove odgovornosti za očiglednu opstrukciju suočavanja sa istinom o dešavanjima u pomenutom periodu.

Jer, uprkos jednom broju nagovještaja civilizovanijeg ponašanja (prvo u regionu suđenje za ratni zločin ubicama bosansko – hercegovačke porodice Klapuh, prvo u regionu hapšenje i suđenje ejdnom od aktera otmice putnika iz voza Beograd – Bar; visoki predstavnici Crne Goresu među prvima u regionu odali poštu žrtvama genocida u Srebrenici, i slično) iako je i u Crnoj Gori kao i u ime Crne Gore na drugim područjima u istom tom periodu počinjen i jedan broj zločina, oni ne samo što do dan – danas nijesu na adekvatan način apsolvirani, nego svi su izgledi da za tako nešto nema ni političke ni institucionalnevolje – rekao je Rastoder.

On je objasnio da, pored dva već pomenuta, i sudski, kako – tako, apsolvirana zločina “Ubistvo porodice Klapuh iz BiH” i “Otmica putnika iz voza Beograd – Bar”, u kojima su, doduše, glavni akteri bili strani državljani, sudski su – i to tek nakon naših višegodišnjih prozivki u Skupštini Crne Gore i javnosti – tretirani i sledeći slučajevi.

“Istražni i sudski postupak je vođen protiv šest osumnjičenih za ratni zločin iz 1991. I 1992. Godine – mučenja i druge torture zarobljenika u “Sabirnom centru Morinj” kod Risna. Suđeno je devetorici osumnjičenih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva – deportacije izbjeglica iz BiH iz Crne Gore, tokom 1992. I 1993. Godine. Suđeno je sedmorici osumnjičenih za zločin – kršenja pravila međunarodnog prava na štetu civilnog stanovništva bošnjačko – muslimanske nacionalnosti sa područja Bukovice kod Pljevalja.

Suđeno je dvojici osumnjičenih za napad na kombi sa radnicima ŠIK – a “Velimir Jakić” u Pljevljima. Suđeno je petoro lica za djelo “terorizma” u Pljevljima, koje je kasnije preinačeno na “ometanje službenog lica u vršenju službenih radnji”.

Suđeno je osmorici za zločin likvidacije izbjeglica sa Kosova aprila 1999. Godine, u mjestu Kaluđerski Laz kod Rožaja. Ipak, izuzev osude četvorice aktera dešavanja u tzv. Logoru “Morinj”, za koji je neposredno bila zainteresovana susjedna Hrvatska, u ostalim slučajevima u kojima su akteri državljani Crne Gore, navodno, nije bilo dokaza za bilo kakvu krivicu – kazao je Rastoder.

 

Izvor: Dan