mirkostanicsdp

Stanić: Vlada pokazala da služi samo za izbornu propagandu

Učestale posjete premijera i ministara crnogorskim gradovima u kojima će biti održani izbori na jesen najslikovitije govore da državna vlast nema viziju razvoja Crne Gore i tih gradova, a lokalne koje čini DPS nikakva dostignuća kojima bi zavrijedili podršku sugrađana, osim toga da je njihova partija na vlasti i na državnom nivou. Svojevrsno “pokrivanje” lokalnih lidera ministrima DPS-a je pokazatelj neuspjeha u rješavanju svakodnevnih problema građana, poput vodosnabdijevanja, lokalne putne mreže ili povećavanja zapošljenosti.

S druge strane, obilasci ministara u predizbornom periodu, pored toga što su klasična zloupotreba državnih resursa u izborne svrhe, govore o tome da Vlada ne radi ono što joj je primarni posao. Jer ako će ministri da brinu o tri grada u naredna 3 mjeseca, to pokazuje da neće brinuti o državnom nivou, ili ostale dvadesetak opština. Ili da će tu pažnju početkom godine imati Ulcinj, pa onda redom druge opštine, čime se pokazuje da je ovo Vlada za izbornu propagandu, a ne za rješavanje krupnih problema.

Tako je danas potpresjednik Simović obećava nova ulaganja u Katunsku nahiju, kao da tamo već ne pasu stotine virtuelnih goveda sa virtulenih farmi koje je obećavao predhodnih decenija. S druge strane ministarka Sekulić najveći problem Cetinja vidi u tome što nema dovoljno radnika za nove privredne kolektive. Da li je pomiješala Cetinje sa Lihtenštajnom nije nam poznato, ali brojke govore da je Cetinje izgubilo 800 radnih mjesta u jednopartijskoj DPS vlasti proteklih 7 godina .

Zaposlenih Cetinjana je 2010. bilo 4227, a taj broj je pao na svega 3459 zaposlenih u avgustu 2017, svakodnevno prema Budvi i Podgorici na posao putuje skoro 1000 stanovnika grada pod Lovćenom, a stopa nezaposlenosti je treće najveća u Crnoj Gori sa 1189 i visinom od 22%. I pored toga za ministarku ekonomije je problem nedostatak radne snage za privredu koja je izgleda u punom zamahu. Da ne pominjemo da je ministar Ivanović pred prošle lokalne izbore na Cetinju poptisao ugovor za izgradnju fabrike čokolade, da je stadion trebao da se izgradi do utakmice sa splitskim Hajdukom, a Marina Abramović otvori 500 radnih mjesta u objektu MACCOC u Gornjem Obodu. Ili projekti Porto Skadar Lake, fabrika kožne galanterije, Huawei uređaja. O žirači i Filermosi da i ne govorimo.

Neće međutim obići fabriku ribe “Ribarstvo” na Rijeci Crnojevića kao jedinoj te vrste u Crnoj Gori koja je od prošlih izbora zatvorena čime je 48 radnika ostalo bez posla. Niti reći neku rijepč ohrabrenja za 4000 bivših radnika Oboda, hiljadama u Košuti, Tari, Bojani, Monteni, Trgoprometu.

Slično je i u Petnjici i Mojkovcu koje nijesu vidjelu puno progresa u protekle četire godine, ali im se ministri “ukazuju” svakih 1000 dana. Da opet obećaju med i mlijeko u potocima, ako se glasa DPS kao garant “reformi, progresa i stabilne makroekonomske situacije”. A građanima i tih i ostalih gradova je svake godine sve gore i gore. A “Vukman Kruščić” i Rudnik olova i cinka i dalje postoje u sjećanjima Mojkovčana, a projekti žičara i turističkih centara na Bjelasici “samo što nijesu”. Ako ne poslije ovih izbora, prije narednih će sigurno biti. I tako 27 godina.

Građanima ostaje da ova obećanja prepoznaju i ovaj put im olovkom bez ljutnje i srdžbe saopšte što o njima misle. Jer su im potrebna nova radna mjesta, rješavanje gorućih komunalnih problema i bolji život za djecu. Škole i vrtići koji neće dosezati istorijske minimume u 2017-toj godini nego biti pune dječije graje. Zato ovog puta DPS mora otići u opoziciju, kako bi ti gradovi imali nadu za ozdravljenje.

Novak Adzic

Adžić: Politička braća po materi

Znameniti britanski pisac, leksikograf, književni kritičar, iz 18 vijeka dr Samuel Johnson (1709-1784) upozoravao je na zloupotrebe patriotizma u štetne nacionalističke svrhe. Time je poručio da je karikatura patriotizma njegovo pretvaranje u nacionalizam, pa je zato rekao: „Patriotizam je posljednje utočiste za hulje“, čime je, uistinu, saopštio je da je „nacionalizam zadnje pribježiste nitkova“

Kako shvatiti tu misao? U 21. vijeku ja je razumijem tako da je svaki nacionalizam zloupotreba prirodnog i legitimnog patriotizma, jer je tesko pronaći, mada ima raritetnih takvih primjera, istorijski odbrambeni nacionalizam, koji se nije pretvorio u razlicite oblike šovinizma, rasizma, agresije, zločina velikih razmjera, mržnje, netrpeljivosti itd.

Velikosrpski nacionalizam bio je u 20 vijeku, od početka do kraja, agresivan, osvajački i kriminalan (nije na Balkanu i u Evropi i šire  20 i 21 vijeka, dakako, bio jedini). Pod njegovom ideološkom zastavom (kojom se i dan danas maše i djela) skrivale su se brojne grupe hulja raznih profila, motiva i interesa.

Danas u političkom životu Crne Gore preferirati nacionalizam znači osuditi sebe na političku izolaciju. Crna Gora je građanska drzava i društvo, tako je ustavno definisana, ali, na žalost, društvena praksa je u mnogome, tome protivurjecna.

Hoću reći dok god glavna snaga u Demokratskom frontu (DF), a to je Nova srpska demokratija i njeni sateliti, istrajava na matrici koja nije građanska u totalitetu ne može veću uslugu učiniti nego što je čini već dugo Demokratskoj partiji socijalista (DPS), koji je, očigledno, zloupotrijebio crnogorski državotvorni i nacionalni patriotizam da bi od Crne Gore napravio privatnu državu,. Ustvari, već dugotrajna ideološka i nacionalistička ostrašćenost DF (čiji čelnici, evidentno agenturno, bez svoga autentičkog mišljenja često nastupaju, pa svako malo skoknu po instrukcije u Moskvu, koja im odredi što i kako da rade, što im izdriktira kremaljski birokrata Sergej Željeznjak), samo je vjetar u leđa oblandiranoj autokratiji i plutokratiji koja dominira u Crnoj Gori, te koja je državu pretvorila u plijen kako njenih vlastodržaca i moćnika, tako i s njima mnogih povezanih poslovnih subjekata, pravnih i fizičkih lica. Sa svojom anahronom i ostrašćenom politikom i nacionalističkom ideologijom, DF objektivno  pruža pomoć i podršku DPS, koji vlada jedva skrpljenom parlamentarnom većinom, pritom dajući, sa privatizovane državne i vladajuće trpeze, dio kolača svojim nezasitim marionetama i satelitima.

I DF I DPS dugo igraju na propaganda-agitacionu, manipulativno produktivnu (još uvijek) kartu zloupotrebe i ekspoacije nacionalnih tema, pitanja i dilema.
Zloupotrebe nacionalnih tema i identitetskih pitanja, dakako važnih, u svim vremenima i društvima modernog doba, inače, emprijski i istorijski, imanentnih od Zapada do Istoka, te i izvan tih opsega, već dugo vremena, uglavnom manipulativno i lukrativno, opterećuju crnogorsko društvo. Vodeći ideolozi, inspiratori, organizatori, podstrekači, pomagači, saučesnici i protagonisti, tih zloupotreba, su istodobno, koliko god to površinski  izgledalo da je međusobno antagonistički, u političkom životu Crne Gore, na zajedničkom poslu. Faktički i suštinski, iako ne i formalno, oni su udruženi, tako da jedni opstoje zahvaljući ovima drugima i obrnuto. Ergo, koliko god to izgledalo paradoksalno, kako postojeća vlast, oličena u DPS i njenim satelitima i pridvoricama, tako i zapažen dio klero-nacionalističke retrogradne opozicije, oličene u Demoktaskom frontu i njima bliskim grupama, organizacijama i pojedincima, u ideološko-političkom značenju i djelatnostima, predstavljaju dominantno dvije strane jedne te iste medalje. Ovi drugi stalno hrane ove prve, a ovi prvi ne mogu živjeti i politički postojati bez ovih drugih. Oni (prvi i drugi) permanentno manipulišu nacionalnim, identitetskim pitanjima i međusobno se hrane i time produžavaju svoj opstanak na političkoj i državnoj sceni (u pitanju su manipulacije crnogorskim i srpskim nacionalnim pitanjem itd). Dok se oni profiterski, stereotipno, međusobno svađaju (jer očigledno jedni bez drugih ne mogu da politički bitišu), dotle crnogorsko društvo sve više i rapidno posrće.

DPS je poharao Crnu Goru u svakom smislu. I red je da se u Crnoj Gori, na parlamentarnim izborima, ustavno i zakonski (kad novi izbori budu organizovani i održani, a valjda hoće u regularnim, a ne kao potonji, prijethodni u neregularnim uslovima) legitimno pobijedi postojeća autokratija, koja je zarobila državu i društvo i sebi ih podredila.

Biti za nezavisnu i slobodnu Crnu Goru ne znači valjda samo biti u DPS ili pristati na status sužnja, marioneta i lakeja njihovih. Jer DPS su je interes njegovih moćnika, vlastodržaca, ličnih i poslovnih monopola i oligopola vazda bio, ostao i biće ispred i iznad Crne Gore. Njima je država sredstvo za apsolutističku vlast, a cilj im svakako nije slobodno i demokratsko društvo.

Nema vladajuća DPS partija, o njenim satelitima neću ni zboriti, tapiju i monopol na Crnu Goru. No, oni su obrazili da imaju i počinju sebi davati oreol deifikacije, što predstavlja značajan stadijum političke patologije. Vlast valjda treba da počiva na sposobnosti, a ne isključivo na pokornosti i ona treba da služi državi i narodu, a ne obrnuto, kao što je kod nas slučaj. Mnogo je vremena prošlo od 2006. godine i obnove nezavisnosti Crne Gore, pa ova vlast nije unaprijedila Crnu Goru, a mogla je i morala da je htjela i znala, ali jeste multiplikativno i enormno privatnu imovinu i kapital njenih čelnika i njima bliskih fizičkih i pravnih lica. Njima, režimskim monopolistima vlasti i moći, je Crna Gora postala plijen i treba im država i domovina, po svemu sudeći, samo radi toga. To je rezultat njihove stvarne autokratije, sofisticirano upakovane u formalno demokratsko i institucionalno ruho.

Dok se ovaj režim sve više zaklinje u Crnu Goru naša drzava sve više nazaduje. Oni vrte priču o identitetu, a ne rješavaju crnogorsko nacionalno pitanje, jer neće zato što im radi vlasti odgovara da vazda ostane neriježno i otvoreno. Bitno im je samo da ga zloupotrebljavaju, sa svojim navodnim antipodima iz desničarskog Demokratskog fronta, i to primarno radi vlasti.

Evo obnovili smo poodavno nezavisnu Crnu Gori, donijeli njen Ustav, ušli smo u NATO i sve sam to lično podržao i podržavam, ali građani, pored toga, moraju živjeti i raditi, a ova vlast nema namjeru da zapošljava narod, da otvara fabrike, no samo da se zaduzuje i glođe državu do gole kosti.

Da su naši vlastodršci Crnu Goru pretvorili u El Dorado ili u Kamelot, evo bezmalo 30 godina dosadili su više i Bogu i narodu, a ne su nam državu i društvo oglodali i okorubali kao klas, tako da, u ekonomsko-socijalnom smislu, od države i zemlje naše ostade nam izgleda samo oklasina. Porodice nam živjeti ne mogu od priča o identitetu u duboko podijeljenom društvu. Treba njegovati crnogorski identitet, ali i stvarati makar relativno pravedno i zaista moguće drustvo socijalne pravde. A kod nas je na sceni vrh socijalne nepravde. Klasa oligarha na vlasti i moćnika, s jedne strane, te nasuprot njoj velika većina socijalno ugroženih, koji se nalaze na rubu egzistencije.

Neće se valjda i ne treba, naravno, podići spomenik Pavlu Đurišiću i ne može se graditi građansko i demokratsko i slobodno društvu u Crnoj Gori ako se insistira na reinkarnaciji četničkog vampirizma čiji je jedan od glavnih vođa bio osvjedočeni ratni zločinac i masovni ubica Pavle Đurišić.Ti zahtjevi su evidentne gluposti i neprihvatljivi su građanima moderne Crne Gore.

Postavlja se pitanje oćemo li kao društvena zajednica i mi njeni članovi živjeti od praznih priča, bez posla, bez mogućnosti za život dostojan čovjeka, makar približno onome i onako kao sto se živi pristojno na Zapadu, kojemu s pravom tezimo? Ova vlast prokockala je šanse da nam to omogući, a imala je kad da je htjela, znala, umjela da misli na građane, a ne samo na sebe i isključivo za svoj interes, kao što je djelala i čini.

Ova vlast je postala sebi dovoljna. Ona ne rješava nagomilane probleme, jer je nesposobna za to, a i sama je duže vrijeme postala problem i objektivna prijetnja Crnoj Gori. Loše poteze vuče u kontinuitetu u unutrašnjoj polirici, flagrantno je nepravedna raspodjela drustvenog bogastva, nema razvoja, već dominira javna potrošnja samo na osnovu zaduzivanja, socijalno raslojavanje i jaz izmedju bogatih i siromasnih dugo vremena traje, itd.

Od ekonomije se živi, a ne od suve i parolaške političke retorike i nacionalne patetike. Njima iz postojeće vlasti je zastava države i domovine samopokriće za brojna učinjena nepočinstva.

DPS i DF prosto ne mogu živjeti jedni bez drugih. Liče u mnogo čemu na sijamske blizance. Da nije ovakvog rudimentarnog DF odavno bi DPS bio opozicija.Neophodno je voditi ustavnu, zakonsku i institucionalnu legitimnu političku izbornu borbu za promjenu postojeće vlasti. I biti građanski orijentisan. Odbaciti srpsku nacionalisticku retoriku i graditi građansku državu i društvo. Jačati snage prozapadne građanske opozicije a ne stvarati nacionalna geta i istrajavati na ideolokim anahronizmima nacionalistickog kolorita. Srpski nacionalizam, populizam i klerikalizam samo je nafta na koju vozi, s pozivom da joj se konfrontira, autokratska vlast DPS-a. Takav politički pristup samo koristi DPS. Čemu prepadati građane Crne Gore strašilima i utvarama iz prošlosti? To čini DF koji je omiljeni „opozicionar“ DPS i dok je ovakvog DF samo se navodi voda na vodenicu DPS vrhuške. Što manje nacionalizma raznih oblika bude u Crnoj Gori to je manje šanse da ovaj potrošeni i bezidejni establišment manipuliše i vlada tako sto se postavlja kao tampon zona između ekstremnih nacional- političkih i ideoloskih polova i istovremeno jedan od njenih glavnih protagonista.

Dok DF ne pokaže privrženost nezavisnoj Crnoj Gori, njenom Ustavu i dok ne prihvati cinjenicu da je Crna Gora članica NATO, i ne prihvati tekovine građanskog društva i zapadne demokratije, sebe isti, apriori, diskvalifikuje kao ozbiljnog političkog činioca u CG. I sve više će gubiti biračko tijelo. Ovakvom politikom kakvu DF vodi neminovno ostaće na periferiji procesa i zbivanja i biće sve usamljeniji i marginalizovaniji u političkom životu Crne Gore. Neće i ne može DF imati partnera, sem na lokalnom nivou, na komunalnoj razini, ako ne nauči da se desničarenje u građanskoj Crnoj Gori i u modernom dobu ne isplati i da nije uopšte dobro. Naproiv jako je loše.

DPS i DF kakavi su sada liče po mnogo čemu na braću po materi.

Nama je potrebno slobodno i demokratsko drustvo, a ne autokratija i plutokratija. I ne vidim da je ovo danas 1948. godina, da bismo se informibrovski vječito konfrontirali. Granice naše Crne Gore su sigurne. Evo smo postali članica NATO-a, što je po meni odlično, ali nije to dovoljno.

Problem je ključni što je ova vlast nesposobna da Crnu Goru učini relativno srećnom državom za njene građane.  Podsjetiću, ova vlast je od 1991 dugo bila u “bratstvu i jedinstvu” sa četnicima u ratnim, ma i poratnim uslovima. Pa, kad je prošla kroz konvertitstvo, misleći da je doživjela katarzu, a odana načelu „zavadi pa vladaj“ konstantno manipuliše nacionalnim temama, da bi na toj „vječitoj“ klackalici njeni čelnici, pretorijanci, liktori, dvorjani, agitatori, pridvorice, protaganosti i njima bliska lica, samo punili džepove i bankovne račune novcem i bogatili se, a time i drugim nepočinstvima oni samo stavljaju omču oko vrata državi i njene građane dovode do ivice socio-ekonomskog opstanka.

No, staro je pravilo da vlast dolazi i odlazi, a država, otadžbina i domovina opstaju i traju.

Da je vječna Crna Gora.

(Autor je član Predsjedništva SDP Crne Gore).

Izvor: portalanalitika.me