kategorija za aktuelne postove (vijesti)

Zekobojan

Zeković: Napravljen prvi korak ka uvećanju minimalne zarade

Na danas održanoj sjednici Socijalnog savjeta napravljen je prvi korak na uvećanju minimalne zarade. Savjet je konacno prihvatio raspravu i razmatrajući Inicijativu za uvećanje minimalne zarade jednoglasno odlučio da formira radnu grupa čiji je  zadatak da pripremi precizan proračun efekata uvećanja minimalne zarade, kako bi nakon pribavljanja preciznih podataka na narednoj sjednici Savjeta odlučili o Inicijativi.

Radna grupa će, u roku od mjesec dana, pored fiskalnih efekata razmotriti i efekte uvođenja startnog neoporezivog dijela zarade kao kompenzacionu mjeru za poslodavce, što već postoji u većini zemalja regiona.

Član Socijalnog savjeta i predlagač Inicijative za uvecanje minimalne zarade, Bojan Zeković saopštio je nakon sjednice Savjeta da je optimista i da očekuje postizanje dogovora kojim će biti zadovoljni i sindikati i poslodavci i Vlada.

“Cilj radne grupe je da dobijemo precizne podatke za odlučivanje kako bi otklonili paradoks da Crna Gora ima najnižu minimalnu zaradu u regionu, nižu i od Makedonije i od Srbije i od Kosova i od Albanije i od Hrvatske i od Slovenije, dok istovremeno prema analizama UPCG, imamo najoporezovanije i najopterećenije poslodavce u regionu. Jedno od mogućih rješenja je da se poslodavci, putem neoporezivog dijela zarade, rasterete dodatnih obaveza koje bi imali po osnovu uvećanja minimalne zarade po osnovu doprinosa. Važno je da postoji dobra volja i otvorenost za razgovor i ima razloga za uvjerenje da ćemo doći do dogovora koji će biti dobar za sve partnere” zaključio je Zeković.

Medijski pul SDP 

 

Novak Adzic

Adžić: DPS u ulozi jahača apokalipse

Istorijska je činjenica da Demokratska partija socijalista Crne Gore (DPS), dugi niz godina, u kontinuitetu, nije htjela obnovu crnogorske državne nezavisnosti. Nije tačno da vođstvo DPS-a, u potonjoj deceniji XX vijeka, nije moglo (moglo je), već nije htjelo da Crna Gora bude samostalna i suverena država. Rukovodstvu ondašnje Republike Crne Gore nije bila bitna crnogorska državna sloboda i samostalnost. Prioritet im je bilo očuvanje i održanje apsolutne vlasti i moći, te lično bogaćenje, a sve pod okriljem svog dedinjskog mentora Slobodana Miloševića. Zajedno sa njim, ondašnja vlast u CG bila je u ulozi jahača apokalipse, koja će potom stvarno uslijediti, urnisati i obogaljiti CG i njeno društvo u cjelini.

Kad su crnogorski liberali i drugi suverenistički crnogorski politički i kulturni subjekti, javni djelatnici i pojedini mediji, među kojima se naročito, martirijski i odvažno, isticao nezavisni nedjeljnik Monitor, tokom prve polovine 1991.  (i godinama i decenijama kasnije), dosljedno, decidirano i nepokolebljivo zastupali politiku i ideju uspostavljanja nezavisne, suverene, demokratske i evropske CG, rukovodstvo DPS-a i njihovi ideološki saveznici, svjesno i namjerno, odbacivali su ideju o potrebi restauracije države Crne Gore. U tom smislu, isticao se pored Momira Bulatovića, Branka Kostića i Svetozara Marovića i ondašnji predsjednik vlade RCG g. Milo Đukanović. Naime, M. Đukanović je (11-13. jula 1991.) bio u zvaničnoj posjeti Italiji i razgovarao sa državnim i političkim vrhom Italije. U Rimu se oficijelno sastao sa predsjednikom Vlade Italije Đulijem Andreotijem, ministrom spoljnih poslova Đanijem De Mikelisom, ministrom za transport u vladi Italije, koji je tada obavljao i funkciju predsjednika Skupštine evropskih regiona Karlom Demilijem, kao i sa sekretarom Socijalističke partije Italije Betinom Kraksijem. Tokom te zvanične posjete Italiji, u Rimu je premijer Đukanović održao konferenciju za novinare 11. jula 1991. na kojoj je, pored ostalog, izričito saopštio da “Crna Gora ima sve pretpostavke da bude samostalna država, ali to bi bilo anticivilizacijski i antievropski“ (Vidi: „Pobjeda, br. 9199 od 13. jula 1991, „Sa konferencije za štampu Mila Đukanovića u Rimu – Potreban novi dogovor“, str. 3).

Dakle, za vrh ondašnjeg jedinstvenog DPS-a i Republike CG, koji je, poput sužnja, bespogovorno slijedio ondašnju velikosrpsku politiku beogradskog satrapa S. Miloševića i vrha već srbizirane JNA, nije bilo dileme da je projekat nezavisne Crne Gore, po njima i za njih, bio „anticivilizacijski i antievropski“, kako je to u Rimu precizirao ondašnji potpredsjednik DPS-a  i prvi ministar Vlade CG g. Milo Đukanović. Tek će DPS, nakon raskola 1997, postepeno (a vazda za sebe interesno) mutirati, doživljavati preobraćeništvo, te će polako i postepeno prihvatati ideju obnove nezavisne Crne Gore, koju je prije toga oteo od onih koje je bjesomučno progonio iz redova i izvornih crnogorskih suverenista, koji su, onda, bili permenentna meta opskurnih režimskih napada, stigme i klevetanja vlasti, te njihovih ideoloških velikosrpskih saveznika i brojnih, vlastodršcima bliskih, agitaciono-propagandnih kerbera.
Tadašnje republičko rukovodstvo CG, kojeg su personifikovali prvaci jedinstvenog DPS-a, nije htjelo da ona bude suverena, nezavisna i međunarodno priznata država, već se zalagalo za tzv. „modernu federaciju“ Crne Gore i Srbije i obilato je participiralo u obezdržavljenju federalnog oblika državnosti CG, što se i dogodilo njenim uključivanjem u državu koja se zvala „Savezna Republika Jugoslavija“ („SRJ“) 1992.  u kojoj je CG, od njenog postanka, bila potpuno neravnopravna članica, odnosno, u posve inferiornom položaju u odnosu na Srbiju.

Prof. dr Miodrag Perović je na početku 1992. jasno je podvukao da je CG potrebno otrežnjenje i da ona „treba da shvati ono što je od nje uspješno skrivala njena vlast. Da Jugoslavija više ne postoji. Da je krnja Jugoslavija istorijska kataklizma za sve ‘koji žele da žive zajedno’, a najviše za Crnu Goru. Da shvati da je ratovala za tuđi račun i sopstvenu sramotu. Da je njena mladost bila topovsko meso za ciljeve režima u Srbiji i armije. Da je njena marionetska vlast bila jezičak na vagi koji je mogao spriječiti nastanak rata, a i nestanak Jugoslavije. Da ova vlast danas nema drugih ciljeva osim da tu vlast zadrži. Da je režim u Crnoj Gori spreman na svaku žrtvu koja će mu to omogućiti… Da je spremna da nadživi i Crnu Goru. Da je gotova da odigra ulogu servisa u održavanju refereneduma za pripajanje Crne Gore Srbiji. (Da organizuje prividno demokratsko izjašnjavanje u uslovima indoktrinacije koju je sama sprovela“. Prema dr M. Peroviću „Jugoslavija ‘onakva kakva je bila’ više ne postoji“ i crnogorska vlast, koju je činio monolitni DPS „pokazala je da je aktivni učesnik stvaranja surogata za Jugoslaviju“. (Dr Miodrag Perović, „Otrežnjenje ili krnja Jugoslavija“, „Monitor“, Podgorica, 3. januar 1992, str. 7). 

Na velikom mitingu udružene crnogorske suverenističke opozicije, održanom na Cetinju 1. februara 1992, kojeg su organizovali Liberalni savez CG, Savez reformista crnogorskog primorja, Nezavisna organizacija komunista CG, Partija socijalista CG, Socijalistička partija CG, Jugoslovenska narodna stranka, Stranka nacionalne ravnopravnosti, Demokratska koalicija i Socijaldemokratska stranka CG, aklamacijom je usvojena „Izjava o suverenoj Crnoj Gori“. Tekst te Izjave glasi: „1) Samostalna i suverena Crna Gora, jedina je politička realnost koja građanima CG omogućava da izađu iz sadašnje političke krize i preuzmu sopstvenu sudbinu u svoje ruke. Pod suverenitetom Crne Gore podrazumijevamo apsolutno, neotuđivo, nezastarelo i nedjeljivo pravo njenih građana da slobodno, samostalno i demokratski uređuju sva pitanja unutrašnjih odnosa u svojoj državi i odnosa države Crne Gore sa drugim međunarodno-pravnim subjektima. 2) Suverenitet CG temelji se na nacionalnim i državnim interesima njenih građana, a to su: mir, demokratija zasnovana na vladavini prava, tržišna privreda, ekonomski, socijalni i kulturni prosperitet, nacionalno i vjersko uvažavanje i tolerancija, ekološka zaštita, razvoj u skladu sa savremenim etičkim normama i tehničko-tehnološkim standardima, otvorenost granica države CG i svestrana saradnja sa svim narodima i državama koji to žele na principima ravnopravnosti, međusobnog uvažavanja i uzajamne koristi. Ostvarivanje tih ciljeva i interesa od životne je važnosti za građane Crne Gore, a ima i širi, principijelni značaj. Zato tražimo međunarodnu podršku i zvanično priznanje međunarodno-pravnog subjektiviteta CG, kao i njen prijem u EZ, KEBS i OUN. 3) Polazeći od temeljnih karakteristika društvenog i državnog bića suverene CG: prihvatamo dokument Haške konferencije i Mirovni plan Ujedinjenih nacija, kao osnovu za rješavanje jugoslovenske krize; pozivamo građane Crne Gore, koji se nalaze u oružanim snagama van naše teritorije, da se vrate kući; priznajemo suverenitet svim bivšim jugoslovenskim republikama koje to traže; opredjeljujemo se za CG kao demilitarizovanu i neutralnu državu i tražimo međunarodno priznanje takvog njenog statusa. 4) Samo suverena CG može ravnopravno odlučivati o oblicima i sadržajima svog učešća u novom jugoslovenskom zajedništvu, za koje ćemo se svesrdno zalagati tek po uspostavljanju trajnog mira i nakon demokratskih izbora i konstituisanja novih organa vlasti. Odluke, koje bi se  donijele prije toga, na brzinu, u uslovima raširene gladi i straha, pod prijetnjom vojne sile, ili bilo kakvim spoljnim pritiscima i ucjenama, smatraćemo nelegitimnim. 5) Ova izjava je temelj cjelokupne naše aktivnosti do okončanja jugoslovenske krize i konstituisanja Crne Gore kao samostalne i međunarodno priznate države“. (Citirano prema: prof. dr Radovan Radonjić, „Politička misao u Crnoj Gori”, CID, Podgorica, 2006, str. 603-604). Relevantno je istaći da je Monitor tada integralno na svojim stranicama objavio ovu Izjavu. Pored detaljnog i preciznog izvještaja sa mitinga za suverenu CG,  redakcija Monitora objavila je komentar koji glasi: „Sa platoa ispred Dvora kralja Nikole, Crnogorci su nekada kretali u svoje velike bitke. Ovoga puta, vode onu za suverenost svoje republike. Ni nedostojniju, ni težu“. („Monitor“, Podgorica, godina III, br. 68, petak, 7. februar 1992, str. 8). 

Na tome mitingu, veća grupa njegovih učesnika, cetinjskih i crnogorskih momaka, horski i gromoglasno, više puta je, hrabro, odvažno, prkosno, etički, ponosno i slobodarski, zapjevala: „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče…“. Vlast u CG u rukama DPS-a, potpomognuta njenim velikosrpskim saveznicima, iz redova Narodne stranke i drugih stranaka srpskog kolorita, propagairala je politiku ratnih huškača i bila aktivni saučesnik u agresiji i okupaciji juga Hrvatske i besprizornom paljenju Konavala i bombardovanju Dubrovnika. Ondašnji DPS vlastodršci i vlastohlepci bili su protiv svega onoga što je bio sadržaj „Izjave o suverenoj CG“ od 1. II 1992, usvojene od strane udružene crnogorske indipendentističke opozicije. Tada je, kao i ranije, autoritarna vlast u CG, personifikovana u ondašnjem vođstvu DPS-a, kako je to tačno saopstio stari komunista, revolucionar i rodoljub crnogorski, borac za slobodnu i nezavisnu CG Vlado Dapčević „stoprocentno slijedila velikosrpsku politiku Miloševića i njegove družine“. (Slobodan Racković, „Vlado Dapčević-Čovjek iz ‘Petrove rupe“, „Monitor”, Podgorica, 9. novembar 1990., str. 20).

Novak Adžić, član Predsjedništva SDP

Izvor: Portal Vijesti

Mirko S

Stanić: SDP ima snagu i budućnost i kad je u opoziciji

Socijaldemokratska partija će istrajati u svom zalaganju da Crna Gora postane zemlja koja će biti ugodno mjesto za život svih njenih građana. To podrazumijeva da imaju dobra primanja, siguran posao i pravdu kao osnovu društvenog uređenja.

Sve ono što u ovom momentu ne rade DPS i sateliti koji su osnovana da bi im dali podršku.

Naravno, prilično je bizarno da se za “zdravlje” partije u opzociji pitaju partije na vlasti, ali Crna Gora dostiže i tu dozu političke

Rezultat SDP-a u Ulcinju i Beranama je mogao biti i bolji ali je ostvaren u mjeri mogućeg. U Ulcinju se očigledno desila organizovana prevara jer je poništeno preko 40 listića na kojima je zaokružen SDP, a da je na kraju za ulazak u parlament nama potrebno samo 6 glasova. To govori o želji nekih da se na svaki način obračunaju sa progresivnim dijelom društva, koji neće kupovinom glasova, zastrašivanje, prijetnjama i pritiscima ostvarivati svoje političke ciljeve.

U Beranama SDP ni ranije nije imala odbornika, a sada je naša koalicija bila najbliža ulasku u loklani parlament, tako da nam ostaje da i dalje radimo na tome da ideje koje zastupamo dobiju jaču podršku i u tom gradu. Gotovo je sramotno što su pojedini predstavnici DPS-a ili njihovog koalicionog partnera radili kad su u pitanju pritisci prema građanima a ko do sada nije vjerovao u može poslušati snimak na kojem se ubjeđuje kandidat SDP da ode sa liste kako bi zauzvrat dobio zapošljenje za ženu. Takvih slučajeva je bilo desetine i pod “posebnim mjerama” su bili članovi SDP-a, simpatizeri i glasači naše partije.

U uslovima u kojima se loklani izbori doživljavaju kao mjesto obračuna koji je sve samo ne politički, gubi se smisao političke utakmice i ne može se govoriti o elementarno slobodnim i fer izborima. I pored svih pritisaka, politika partija na vlast dobija sve manju i manju podršku, ali je to njihova briga u susret većem broju izbora koji slijede.

DPS i sateliti koriste različito održavanje lokalnih izbora, kako bi svu državnu infrastrukturu zloupotrijebili na malom području. Tako se stotine direktora, ministara, službenika umjesto svojim poslom, bavi obilaskom sela i domaćina, obećanjima i zloupotrebama, umjesto da rade ono za što ih građani Crne Gore plaćaju.

Zbog toga je jasno da će ova politika doživjeti ubjedljiv poraz na prvim narednim izborima na kojima će glasati veći broj birača, kao što su izgubili Kotor ili Budvu.

Partije na vlasti u proteklom periodu pokazuju da su spremni samo da dalje ekonomski uništavaju obične građane Crne Gore, dok tajkuni duguju 700 mil eura poreza. A građani sve više podržavaju one koje žele da povećaju minimalne i ostale zarade, uvedu progresivni porez za milionere ili naplate porez tajkunima, a sve manje one koji povećavaju PDV, podižu visinu akciza, ukidaju dječije dodatke i tome slično.

Zbog toga SDP ima snagu i budućnost i kad je u opoziciji, dok se za njih zna – onog momenta kad više ne budu na vlasti, svi će odreda tvrditi da nikad nijesu bili u DPS-u ili satelitima, kao što danas tvrde da niko od njih nije bio za Miloševića i napad na Dubrovnik.

Mirko Stanić 

Portparol SDP

img_5656.jpg

Vujović: Iz teksta Strategije jasno proizilazi da sa ovakvom vlašću Crna Gora ne može ući u EU

Brisel šalje jasnu poruku da proces integracija ulazi u fazu u kojoj će se tražiti konkretni rezultati posebno u oblasti vladavine prava. To dalje znači da više nema prostora za simuliranje i izigravanje procesa i reformi što je veoma loša vijest za balkanske autokrate pa tako i za crnogorsku vlast. Zato je ovaj novi pristup EU veliko ohrabrenje za sve progresivne snage u CG.

Veoma jasno je saopšteno da dok se ne obračunamo sa kriminalom i korupcijom a posebno spregom kriminala i političkih elita nećemo moći računati na brzi napredak prema EU.

Nikada do sada nijesmo imali ovako jasnu optužbu EU o vezama vlasti i organizovanog kriminala što je ključna prepreka napredovanju ka EU. Ono što građani svakodnevno vide. EU počinje da saopštava jasno i direktno.

EU jasno vidi problem korupcije i po dubini vlada i administracija, kao i kriminalom i korupcijom zarobljene države i traži od nas da se izborimo protiv te vrste okupacije.
EU naglašava ono što SDP u kontinuitetu ponavlja o zarobljenim institucijama koje, umjesto u javnom, djeluju u interesu pojedinaca ili uskih grupa povezanih sa vlastima.

Iz teksta Strategije potpuno jasno proizilazi da sa ovakvom vlašću Crna Gora ne može ući u EU.

Ivan Vujović
Član Predsjedništva SDP

Peticija 1

Striković: Socio-ekonomske teme su nam postale prioritet broj jedan

U organizaciji OO SDP BP, danas je na Gradskom trgu upriličeno potpisivanje peticije za povećanje minimalne cijene rada na predloženih 50% prosječne. Dakle povećanje sa 193e na aproksimativnih 256 e. U duhu izvorne politike naše partije već duži period pokušavamo da bar u jednom dijelu unaprijedimo težak položaj najvećeg broja zaposlenih, a to su upravo oni sa “minimalcem”. Prikupljanjem potrebnog broja potpisa želimo da izvršimo dodatni pritisak na Socijalni savjet da konačno razmotri našu inicijativu. Sramotno je da imamo najmanju minimalnu cijenu rada u regionu, a u isto vrijeme smo prvim članom Ustava definisani kao država socijalne pravde. SDP je ustavotvorna partija i trudi se da svaka ustavna norma i suštinski zaživi.

Peticija 2

Reakcije naših sugrađana su bile sjajne, uostalom kao i u drugim gradovima u kojim je peticija potpisivana. Osjetili smo da građanima fali izvorne socijaldemokratske politike, za šta smo i sami najviše krivi, okupirani krupnim državnim pitanjima. Platili smo cijenu takve politike, ali nije nam žao. Zaokružili smo nezavisnost, NATO i trasirali put ka EU. Socio-ekonomske teme su nam postale prioritet broj jedan. Briga o najugrožemijim, radnicima i nezaposlenima, učenicima, studentima i penzionerima su naš fokus. Ne dozvoljavamo da režimski kumovi duguju državi 700 miliona a da radnici rade najteže poslove za 193 eura. Ne dozvoljavamo da za majke ne možemo naći 30 miliona godišnje, ali možemo tih 30 miliona naći za 3 helikoptera. Ne dozvoljavamo da mahom za funkcionere u administraciji obezbjeđujemo preko 50 miliona godiśnje, a da za doktore ne možemo obezbijediti dodatnih 7 miliona koji bi bili prihvatljivi za unapređenje njihovog standarda. Ne prihvatamo da jedan ministar mjesečno zarađuje godišnju platu prosvjetnog radnika.

Peticija 3

Kada dođemo na vlast pobrojane probleme ćemo riješiti u prvoj godini mandata. Problema je još mnogo, ali imamo ideja i znanja, imamo i  podršku kredibilnih zapadnih adresa. Treba nam ključna podrška građana na izborima kako bismo zajedno ušli u proces oporavka naše ekonomije i naše države.

                                                                                  Predsjednik OO SDP BP

                                                                         Dr Adnan Striković

SDP_vizual kampanje

Ministri u Vladi – antipropaganda EU

SDP smatra nedopustivim da ministar u Vladi CG zadužen za evropske poslove  bude osoba koja nezakonito pokriva više funkcija čime krši osnovnu evropsku vrijednost – vladavinu prava.

Onaj koji treba da bude promoter vladavine zakona i širenja vrijednosti i standarda EU je upravo sve suprotno od toga. To pokazuje stvarnu „političku volju“ aktuelne vlasti za usvajanjem evropskih standarda koji se u praksi na svakom koraku pretvaraju u svoju suprotnost.

Biti istovremeno ambasador, glavni pregovarač i ministar, sve suprotno zakonu, može samo u zemlji bezakonja u kojoj je partijski i pojedinačni interes vrhovni postulat. Da ne govorimo koliko je suštinski problematično da proces EU integracija, koji treba da bude proces  čitavog društva, bude vodjen od partijskog vojnika koji će partijski interes uvijek staviti ispred državnog.

Ministri lažni evropejci, koji brutalno krše zakon i oni koji proizvode skandale, od prepisivanja reforme obrazovanja do sramotnog ucjenjivanja ljudi kao što je afera „Snimak Berane-direktor škole“, su lična karta jedne vlasti i antipropaganda evropskog puta Crne Gore.

Sigurno je da ovakve primjere naši evropski partneri više neće tolerisati i to će nam biti jasno poručeno kroz Strategiju proširenja na Zapadni Balkan koja će biti uskoro objavljena.

Medijski pul SDP

Ivan-Vujovic

Vujović: O nestranačkom kandidatu moramo svi razgovarati

Žao mi je što smo zbog sebičnog pristupa izgubili nekoliko mjeseci važnih za kampanju, ali je dobro što je konačno i Aleksa Bečić prihvatio koncept koji  želi cjelokupna opoziciona javnost, zajedničnog nestranačkog kandidata.

Svima je jasno da samo nestranačka ličnost može pomiriti partijske razlike i okupiti nespornu opozicinu većinu u Crnoj Gori.

Takvi se dogovori naravno ne prave sa predizbornih govornica, već podrazumijevaju razgovor, kao ozbiljan i iskren pristup, dostojan očekivanja naših birača.

Gospodinu Bečiću, koji tvrdi da ima najjaču partiju, pripada, ukoliko ima iskren pristup, da inicira proces razgovora, čak i da predloži mogućeg kandidata.

Davanje ultimatuma drugima i rokova od 10-15 dana, nakon što su uzalud potrošena dva mjeseca, nijesu dobar pristup i uvjeren sam da će se ukoliko imamo iskrene namjere od njega odustati.

Ivan Vujović

Član Predsjedništva SDP

Albina Osmani Markašević

Osmani Markašević: Da svi zajedno oživimo Ulcinj

Socijaldemokratska partija će se na ovim izborima angažovati za veći nivo funkcionalnosti lokalne uprave. Gradeći stabilnije, efikasnije i transparentnije institucije vlasti, sposobne za pružanje kvalitetnijih usluga-servisa građanima.

SDP će oživjeti Ulcinj. Promijenićemo stanje svih građana koje je sada potcjenjivačko, degradirajuće, i eksploatatorsko u ekonomskom smislu, diskriminatorsko u finansijskom, političkom, kulturnom, obrazovnom smislu, isto tako u medijima i sportu od strane lokalne i centralne vlasti.

Mi ćemo promijeniti proces upravljanja i način vladanja, zaustavićemo jednom za vazda praksu da se iz Podgorice upravlja Ulcinjom na nepotistički i nedemokratski način.

Mi na ove izbore izlazimo kako bi promijenili način rada, nećemo raditi ništa krišom, za sopstvene interese i koruptivnim radnjama, nećemo staviti blagajnu opštine u službi predsjednika i partije koje predstavlja, uspostavićemo standarde transparentnosti, kontrole, dostojanstva i ponosa u upravljanju opštinom, kroz direktnu komunikaciju sa građanima.

Naš je cilj da kada dobijemo vaš mandat, unaprijedimo lokalnu samoupravu, koja je potcijenjena, politizovana, nasposobna da odgovori svojim obavezama, u nedostatku punog kapaciteta da bude u službi građana. Povećaćemo političku i finansijsku  autonomnost, da bi unaprijedili ovaj proces, kao proces koji može stabilizirati i oživjeti Ulcinj, za dobrobit svih građana. Ova dosadašnja neuspješna vlast, doprinijela je samo pogoršavanju demokratske atmosfere, krajnjoj politizaciji svih institucija, sve većom korupcijom, produbljavanju neravnomjernog razvoja i povećanjem siromaštva i  nezaposlenosti.

Mi ćemo se dosljedno boriti protiv svih gore pomenutih negativnih pojava koje su nam donijele partije na vlasti, naglašenim nepotizmom, urbanom mafijom, nelegalnom gradnjom. Zaustavićemo političko predstavljanje iz kriminalnog miljea, zloupotrebe mandata radi koristi manjih zatvorenih grupa. Unaprijedićemo položaj žena u svim sferama društvenog i političkog života.

Vladajuća garnitura, pod maskom međuetničkih tenzija sprovela je najkriminalniju privatizaciju od svih zemalja u tranziciji. Sprovela je pljačku stoljeća javne svojine i tako obične građane dovela u neobičan položaj. Ova vlast se pretvorila u kovača nesreće.  Decenijama grade ličnu sreću na nesreći cijelog stanovništva.  Oni su tipičan primjer kako se patriotizam pretvara u novac i njihove bliske interese pojedinca i klanova.

Na redovima naše liste imamo mudre, poštene, vizionarske ljude, imamo pristojne predstavnike, ljude koji kao životni i profesionalni ideal imaju vašu zastupljenost. SDP vam nudi iskrenu, istinsku ekonomsku, razvojnu ponudu, stoga poštovani birači, uoči ovih izbora,  potrebno je razumjeti važnost vašeg glasa, a ne pasti na plijen raznih manipulacija, nema tog novca, uslovljavanja i praznih obećanja kojima se mogu kupiti dostojanstvo i slobodna uvjerenja građana.

Zato glasajte kandidate dostojne vašeg glasa, one koji su odgovorni i koji nemaju “hipoteke” kod gospodara u centralnoj vlasti! Glasajte SDP! Partiju koja je dokazala da nijedna vlast nije važnija od života, dobrobiti, slobode i prava svih građana.

4. februara glasajte vašu opciju, glasajte broj 7-! Glasajte da svi zajedno oživimo Ulcinj.

Albina Osmani Markašević

Kandidatkinja za odbornicu liste “SDP – Ranko Krivokapić – Da oživi Ulcinj”

Hotel Ramada Podgorica

Brajović da odgovara zbog dokazanih neistina

Tužilaštvo mora pokazati da zakon važi jednako za sve i odmah procesuirati Ivana Brajovića i ostale svjedoke koji su u slučaju Ramada dali lažne iskaze, što je potvrđeno u pravosnažnoj sudskoj presudi koja je juče zvanično objavljena. Ovo će biti veliki ispit za Tužilaštvo, da li je nezavisno i samostalno, i da li poštuje pravosnažne sudske presude u slučajevima visoke korupcije.

Ako je Tužilaštvo moglo da optuži obične građane, u slučaju napada na novinarku Lakić, za davanje lažnog iskaza jer je sud u pravosnažnoj presudi tako kvalifikovao njihove iskaze pred sudom, onda je u obavezi da hitno reaguje na već podnesenu krivičnu prijavu protiv Ivana Brajovića i ostalih svjedoka koji su kako sud navodi u pravosnažnoj presudi govorili neistine i pokušali da obmanu sud u cilju zaštite optuženog funkcionera SD za zloupotrebu službenog položaja u produženom trajanju. Samo takvim, hitnim procesuiranjem, potvrdiće da zakon jednako važi za običnog građanina i Ivana Brajovića, predsjednika Skupštine.

Nivo urušenosti Skupštine Crne Gore najbolje pokazuje činjenica da njenom predsjedniku ni sud ne vjeruje kao svjedoku i što je tragičnije i poraznije, dokazao da je predsjednik Skupštine  pokušao da obmane sud u cilju zaštite svog stranačkog kolege od odgovornosti za počinjeno krivično djelo visoke korupcije. Ivan Brajović je uz Svetozara Marovića jedini predsjednik Skupštine za koga je sud utvrdio da ne govori istinu. Brajović je kako u pravosnažnoj presudi tvrdi sud pokušao obmanuti sud i sakriti da je novcem ministarstva na čijem je čelu bio finansirana partija na čije je čelo doveden. Umjesto najuglednijih ljudi, danas na čelu Skupštine imamo osobu koju sud ne uvažava ni kao kredibilnog svjedoka kome se može vjerovati, a ne kao predsjednika Skupštine.

Pozivamo Agenciju za sprječavanje korupcije da KONAČNO pokrene postupak povodom pravosnažno dokazanog nezakonitog finansiranja jednog političkog subjekta. Neka ne misle da javnost ne vidi da pokušavaju svojim nečinjenjem da ovaj postupak dovedu do zakonskog zastarijevanja. Sada imaju pravosnažnu presudu da se novcem poreskih obveznika nezakonito finansirala partija Ivana Brajovića. Nakon „Limenke“, „Petlje“, prepisivačkog skandala i najnovijeg slučaja „Berane – direktor škole Gargović“ ostalo je samo da Ivan Brajović optuži sud da ima nešto protiv njegove partije. 10 miliona u slučaju Limenka, više desetina miliona u slučaju Petlja, presuđeni slučaj Ramada i najnoviji slučaj u Beranama jasno potvrđuju da je djelovanje ove političke grupacije nanijelo štetu građanima i državi Crnoj Gori u iznosu od nekoliko desetina miliona eura.

Medijski pul SDP

Foto: Luka Zeković

Dragan-Brisković_preview

Brisković: Stručni kadrovi iz ugostiteljstva će biti pokretači turizma u Ulcinju

Ulcinj, grad koji je bio biser na crnogorskoj obali, danas je grad iz kojeg, pored mladih ljudi i uopšte gradjana, odlaze i ugostitelji „trbuhom za kruhom“ da rade po bijelom svijetu.

Kako i neće kad im je jedina srednja ugostiteljska škola zatvorena već 10 godina. Kako i gdje edukovati mlade kadrove iz oblasti ugostiteljstva? A primarna privredna grana ovoga grada jeste turizam. I to je paradoks jedan od mnogih zbog kojeg je danas Ulcinj tu gdje je.

U gradu koji ima 13km pješčane plaže, a ni jedan hotel novijeg doba, mladi iako imaju želju za učenjem ugostiteljskih profesija danas odlaze jer je škola u ovom grad zatvorena već više od decenije.

Ovom gradu su potrebni stručni kadrovi iz ugostiteljstva, ovom gradu je potrebna srednja stručna škola za zvanja kuvara, slastičara, konobara i mesara. To su kadrovi bez kojeg nema turizma. Zašto bismo uvozili kadrove kada ih mi sami možemo edukovati u našem gradu.

Mi smo oni koji znaju, mogu i hoće da edukuju kadrove u svome gradu i da pruže šansu mladima, kako bi mogli raditi u ugostiteljstvu i turizmu. Kako bi mogli da svoja pokoljenja podižu u Ulcinju na svojoj đedovini. SDP ima plan kako da oživi Ulcinj ,a uz podršku gradjana taj plan ćemo biti u prilici da sprovedemo u djelo nakon izbora 4.februara.

                                                                                                                                Diplomirani Gastronom

                                                                                                                                    Dragan Brisković

                               Kandaidat za odbornika  liste “SDP – Ranko Krivokapić Da oživi Ulcinj”