Predstavnici Vlade Crne Gore u posljednjih par godina više pažnje posvećuju promotivnim aktivnosti nego onime za što su stvarno izabrani. Tako javnost često ostaje uskraćena za odgovore na veoma bitna ekonomska pitanja, poput katastrofalne akcizne politike, povećanja poreza i nameta, neriješenih problema vezanih za privatizacije i drugih dok ministri obilaze domaćinstva sa nekoliko grla stoke, otvaraju seoske vodovode ili pogone sa po 5 radnih mjesta.
Crna Gora se nalazi u ekonomskoj stagnaciji, jer prosječna plata miruje ili čak opada u posljednem periodu, tako da se skoro nije mijenjala od 2012-te godine. To je najmjerljiviji dokaz ekonomskog razvoja države, a svjedoci smo da su minimalna i prosječna zarada u zemljama poput Rumunije, Hrvatske, Bugarske ili Srbije povećane i za po 60% u ovom periodu.
Vlada i njeni predstavnici još ne daju odgovore koje oštetio državu za 3 miliona eura kod lažnih garancija za hotel AS i zašto je on i poslije 16 godina opasna skalamerija u Perazića dolu. Nema odgovora ni na to čijom je greškom “zaboravljena” petlja na autoputu koja će građane koštati 30 milliona eura. Niti zašto se kasni sa projektom autoputa iako je novac obezbijeđen.
Nema projekata koji će otvoriti radna mjesta u proizvodnji i industriji, a rast se zasniva na kreditima ili na osnovu vremenskih prilika (povećanje proizvodnje struje iznosi 97% ove godine, zahvaljući kišnoj godini). Brojni su i drugi problemi, pogotovo u oblasti turizma, drvoprerade, poljoprivrede i izgradnje infrastrukture, a u pojedinim opština na sjeveru nije realizovano ni 10% onoga što je obećano.
Vlada bježi od glavnog problema – neodživosti postojećeg enonomskog modela, jer ekonomija u kojoj se ne prozvodi bilo kakva roba višeg stepena obrade ne može biti perspektivna, osim ako ne nađete naftu.
Kako je za sada nijesmo našli, pokazuje se da je Vlada sve karte bacila na izgradnju skupog autoputa i razvoj turizma koji ne može biti dovoljan za jačanje ekonomije, nego je zbog niske prihodne stope čak i operezovan najnižom poreskom stopom od 7%.
Nasuprot tome, SDP se zalaže za reindustrijalizaciju Crne Gore, značajno povećanje aktivnosti u poljoprivredi i jaču ulogu države u ekonoskom razvoju kroz ulaganja u instrastrukturu (luke, aerodrome) i energetski sektor.