“Crnoj Gori je potreban društveni konsenzus u donošenju mjera ekonomske podrške privredi i stanovništvu. To mora biti mjera odgovornosti i Vlade i Parlamenta, ali i poslodavaca, sindikata, bankarskog sistema. Crnogorskoj privredi treba pomoć države, nikad veća i nikad izdašnija. Koliko košta da košta. Jer alternativa tome je povećanje nezaposlenosti, dugoročno smanjenje prihoda budžeta i neminovna višegodišnja recesija. Slovenija je izašla sa paketom mjera koji ukupno iznosi 3 milijarde, Srbija 5 milijardi, procjene su da je Hrvatskoj potrebno oko 10 milijardi da bi nadomjestila krizu koja će trajati nekoliko mjeseci i imati svoje dugoročnije posljedice. Ako napravite grubu usporedbu jasno je da Crna Gora mora izaći sa izdašnim paketom finansijske podrške direktne i indirektne – od minimum 500 miliona eura. Ako smo mogli jednoj kompaniji predložiti 155 miliona pomoći krajem prošle godine, moramo onda i cijeloj privredi da pomognemo gdje je 150 hiljada zaposlenih.”- naveo je Konjević.
Ključni cilj je da zadržimo zaposlenost i pomognemo one koji su najviše pogođeni – mikro, mala i srednja preduzeća. Oni čine 95% ukupnog broja preduzeća sa više od 70% zaposlenih. Mjere moraju biti skup subvencija i odlaganja plaćanja obaveza prema državi i lokalnim samoupravama. Vlada treba da ponudi tromjesečni paket mjera koji će pokriti zarade u privatnom sektoru do nivoa minimalne i prosječne zarade zavisno od toga koliko je djelatnost ugrožena u ovim okolnostima – da li uopšte rade zbog razloga epidemije korona virusom ili im je aktivnost smanjena. Ima i onih koji nesmetano rade i čak su im prihodi uvećani. Njima pomoć nije potrebna. Bez direktnih subvencija imaćemo veliki rast nezaposlenosti, a to onda ima refleksiju na cijeli sistem. Ne može se očekivati od poslodavaca u mikro, malom i srednjem biznisu da sami ponesu troškove ove krize, država mora da pomogne. Uzmite samo sektor ugostiteljstva. Ne radi zbog “više sile”. Imamo preko 3,5 hiljada obveznika iz ove oblasti. Kako oni da izmire zarade ne malom broju zaposlenih, dažbine prema državi i lokalnim samoupravama. U ovim okolnostima teško bez pomoći države dok epidemija traje. Posebna priča je turistička djelatnost koja će najviše biti pogođena, a daje nam četvrtinu bruto društvenog proizvoda. Ili uzmite recimo male preduzetnike, taksiste kako oni da izmiruju obaveze kada ne mogu da rade, a to su najčešće ključni izvori prihoda za njihove porodice. Zato je pomoć države nužna, a neke od obaveza prema državi koje se sada odlože treba da se vrate u nekom narednom, primjerenom periodu kada ekonomija bude profunkcionisala. .”- rekao je Konjević.
Naravno treba naći mjeru, biti otvoren u mogućnostima i doći do dogovora koji bi značio da najveći teret podnese država, ali i velikim dijelom poslodavci kojima će država pomoći. Tu mora biti fer odnos. Država da pomogne, ali i poslodavci da pokažu svoj dio odgovornosti. Ako toga ne bude posljedice će biti ogromne.
Paket mjera direktan i indirektan sigurno će državu koštati dosta novca. Druge opcije nema. Treba vidjeti koliko se može obezbjediti eventualnim uštedama u budžetu, a ostatak mora ići kroz zaduženje države. Za ovu krizu niko se nije mogao spremiti niti prilagoditi svoju poslovnu politiku. Zato su nova zaduženja za svrhu pomoći privredi opravdana jer će značiti očuvanje ključnih ekonomskih sektora. Ovo je “viša sila” i zato sada treba da važe nova pravila gdje država mora da snažno podrži privredu i pomogne joj da sačuvamo dostignuti nivo koji je skroman, ali bez toga posljedice će biti razorne. Uzalud nam sada priča o svim greškama i strukturi naše ekonomije, visini duga. To nam neće pomoći. Moramo je očuvati na ovom nivo gdje je sada sa svim anomalijama, a iz krize naučiti pa u narednom periodu stvari neminovno mijenjati.”- naglasio je Konjević.
Država, u ovom trenutku, ne treba da uđe u smanjenje zarada u javnom sektrou, jer bi to povuklo smanjenje zarada u privatnom sektoru i sigurno, u ovom trenutku, pokazalo slabost države. Treba izdržati dva tri mjeseca vidjeti kako će stvari da se odvijaju i paralelno spremati novi paket mjera za period nakon završetka epidemije. Posebnu ulogu treba da ima bankarski sektor, a država da razmisli o formiranje neke vrste garantnog fonda za najugroženije privrednike. Nema banaka bez privrede i građana. Biće prilike za profite u narednim godinama, 2020 mora biti godina solidarnosti da očuvamo ekonomsku supstancu.”- zaključio je Konjević.