Sta biste predlozili Vladi da uradi i na koji nacin da pomogne privredi i gradjanima cije su firme zatvorene zbog zdravstvenih mjera?
Konjević: Vlada treba da ponudi tromjesečni paket mjera koji će pokriti zarade u privatnom sektoru zavisno koliko je djelatnost ugrožena u ovim okolnostima – da li uopšte rade zbog razloga epidemije korona virusom ili im je aktivnost smanjena. Ključni cilj je da očuvamo zaposlenost i pomognemo mikro, mala i srednja preduzeća. Oni čine 95% ukupnog broja preduzeća sa više od 70% zaposlenih.
Treba zakonom i da se odloži ili djelimično otpiše plaćanja obaveza prema državi i lokalnim samoupravama onim subjektima koji su pogodjeni mjerama.
Ne može se očekivati od poslodavaca u mikro, malom i srednjem biznisu da sami ponesu troškove ove krize. Država mora da pomogne, treba da razmisli o formiranju neke vrste garantnog fonda za najugroženije dijelove privrede.
Ima i onih koji nesmetano rade i čak su im prihodi uvećani. Njima pomoć nije potrebna.
Prvi paket mjera je ocijenjen kao slab ili nedovoljan. Sta drugim paketom drzava treba da uradi pa da taj paket bude isto drastican i radikalan kao i zdravstvene mjere koje se primjenjuju poslednje dvije sedmice?
Konjević: Prvi paket jeste nedovoljan. Odlaganje plaćanja prema državi moraće da preraste u otpis obaveza za one koji nijesu radili odnosno smanjenje obaveza za one koje su zbog preduzetih mjera imali smanjenu aktivnost. Nije logično da se, iako opravdanim adminstrativnim odlukama, zatvori djelatnost, a da ostanu obaveze.
Država mora snažno da podrži turističku privredu jer je posebno ugožena. Prihodi od turizma biće značajno manji nego prethodnih godina ukoliko epidemija potraje.
Smatrate li da bi drzava trebalo da subvencionise zarade radnika cije su firme zatvorene ili da im na drugi nacin kompenzuje zaradu, npr kupovinom ili snabdijevanjem osnovnih zivotnih namirnica u iznosu mjesecne plate ili prosjecne potrosnje domacinstava?
Konjević: Ako Vlada ne pomogne privredi imaćemo na hiljade otkaza i situaciju koja može da klizi u veliku ekonomsku, pa i drugu nesigurnost.
Ključno je da država, u saradnji sa privredom, obezbjedi da se očuvaju radna mjesta. Po ugledu na druge države regiona i Evrope, treba dogovoriti iznos subvencija za zarade zaposlenih u djelatnostima koje su zatvorene ili im je aktivnost značajno smanjena. Naravno, te subvencije moraju značiti da nema otpuštanja radnika i mora se obezbjediti da nema zloupotreba. Svako drugo rješenje značiće ogromno povećanje nezaposlenosti, dodatno smanjenje potrošnje i prihoda za državu što nas vodi u duboku recesiju.
Svakako i za državu je izazov kako finansirati pakete mjera. Dio se može pronaći snažnom racionalizacijom rashodne strane budžeta, korekcijom kapitalnog dijela, ali najveći dio ići će zaduživanjem. Moramo se zadužiti da bismo pomogli i sačuvali privredu. Pogledajte samo pakete pomoći u Sloveniji ili Hrvatskoj. Radi se o direktnim subvencijama, opraštanju obaveza prema državi sve sa ciljem očuvanja zaposlenosti.
Da li bi EPCG trebala da snosi dio tereta ove krize, kroz odlaganje placanja racuna za struju ili mozda da ne naplacuju racune za najugrozenije ili osobe koje su ostale bez posla i primanja zbog mjera Vlade?
Konjević: EPCG mora da pokaže solidarnost u ovom trenutku i pomogne privredi i građanima. To treba da bude ciljno usmjereno ka onima koji su najugroženiji zbog mjera Vlade usled epidemije. Ne treba imati mjere koje se odnose na sve jer ima i djelatnosti, a i građana koje ova kriza neće značajnije pogoditi, Treba biti realan jer samo takva pomoć ima smisla.
Bili ste ministar finansija. Da li nam mozete reci na kojim stavkama bi drzava mogla da ustedi u ovom periodu i da li je izvodljivo da te ustede budu vece od pada poreskih prihoda koji ce nastati zbog pada ekonomske aktivnosti i odlaganja poreza na 3 mjeseca?
Konjević: Ne djeluje mi moguće da uštede mogu biti veće od pada poreskih prihoda. Ali svakako za uštede ima prostora. Njih treba prvenstveno tražiti u dijelu zaustavljanja javnih nabavki, ali i u dijelu kapitalnog budžeta zbog nemogućnosti realizacije nekih projekata usljed novonastalih okolnosti. Ova situacija mora da proizvede besprekornu kontrolu trošenja sredstava. Ko se ne bude toga pridržavao treba ga odmah pozvati na odgovornost.
Kako komentarisete pomoc kroz moratorijum i kreditnu liniju IRF-a? Obje su slavodobitno najavljivane, svima su prvobitno djelovale odlicno, a onda smo saznali da su slucaju moratorijuma se naknadno placa kamata, a u slucaju IRF-a da mora da se zalozi imovina, koju vecina preduzetnika nema, da bi se dobila pozajmica?
Konjević: Ponašanje banaka je neopisivi bezobrazluk. Banke će u periodu moratorijuma obračunati više od 20 miliona eura kamata.
Bankari naplaćuju najveće kamate u regionu, najveće provizije za sve i svašta, a prošle godine su od građana Crne Gore i ove privrede zaradili 50 miliona eura profita.
Ponašanje banaka nije solidarnost sa narodom. Ovo je nepostojanje osjećaja za “muku” klijenta i “trka”, bez ikakve mjere, za ekstra profitom. Guverner Žugić je omogućio bankarima da zarade više nego da tih mjera nije bilo, jer će rate za kredite građanima i privredi biti uvećane.
izvor: DAN