Antifašizam kao kapitalna tekovina i noseći civilizacijski stub postratne Evrope u vremenu aktuelnih globalnih, pa tako i ovih naših regionalnih, gibanja nailazi na svoje specifične izazove. Univerzalna je istorijska pouka da se za velike vrijednosti uvijek morate boriti, da nema vremena koje ne nosi svoje izazove, lažne proroke i laka i zavodljiva rješenja, pa takvo je i ovo naše današnje vrijeme.
Živimo u vremenu kada je moguće upustiti se u prevrednovanje i nekih fundamentalnih vrijednosti i civilizacijskih postignuća pa je tako i antifašizam često na tapetu. Istorijski revizionizam i rehabilitacija nazadnih ideologija i pokreta je odavno postala regionalni trend. Na toj ideji rušenja svih vrijednosti prethodnog sistema, pa i antifašizma kao temelja suživota i jednakosti, nam se i mogla desiti destrukcija i ratovi devedesetih. Nekima očigledno nije dovoljno već bi nastavili i dalje sa destrukcijom i posebno je loše što nam se te ideje nude i kao politička alternativa.
Crna Gora, bez obzira na mnoge devijacije koje postoje u društvu, ipak je možda i najviše od svih bivših jugo republika, sačuvala taj antifašistički temelj. Jedna od boljih politika ove Crne Gore jeste multietnički i multivjerski sklad, koji se istina nekada i promoviše na demagoškoj ravni ali, posebno kada uporedite sa nekim drugim djelovima ex Jugoslavije, situacija u tom smislu djeluje pozitivno drugačije. Naravno, sve to ima veze i sa specifičnim elementima nasljeđa Crne Gore 19. vijeka.
U Crnoj Gori nemamo problem sa istorijskim revizionizmom ili, prostije rečeno, nema prevrednovanja ili falsifikovanja antifašističke prošlosti iz perioda 2. svjetskog rata. S druge strane, veoma zanimljivo, imamo na sceni pokušaje da se ona mnogo bliža istorija 90 -ih godina prošlog vijeka falsifikuje i nekako gumicom izbriše period služenja ove vlasti onima koji su, na talasu nacionalizma i progona antifašizma, došli na vlast 1989. godine. Sve to može da stvori jednu zbrku u glavama ljudi, a jasno je da jedno društvo može ići naprijed jedino ako se istinski suoči sa svim svojim greškama, kakve god one bile i koliku god tragediju da su proizvele. Najbolji je primjer Njemačka i proces denacifikacije koji je tamo temeljno sproveden nakon 2. svjetskog rata.
SDP nema problem ni sa „daljom“ ni sa „bližom“ istorijom niti sa vrijednosnim odnosom prema ključnim pitanjima naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Nijedno vrijeme nije idealno ali postoje temelji i stubovi koji su neprikosnoveni i koji čine univerzalnu vrjednosnu vertikalu, a u mjeri u kojoj budemo čuvali vrijednosti antifašizma moći ćemo graditi prosperitetnija društva.
Ivan Vujović
Generalni sekretar SDP