Skip to content

Stanić: Ko danas želi Otvoreni Balkan pokazuje da neće u Evropsku uniju ni sjutra, a kamoli “sad”

Ostaje činjenica da je OB politička zajednica i supstitut za EU za one zemlje koje ne mogu da ispune stroge standarde i kriterijume za učlanjenje i “sigurna luka” za autokratske stabilokratije koje će sve više kaskati za razvijenim zemljama

Izabrani predsjednik Crne Gore Jakov Milatović još nije stupio na dužnost, a već daje izjave koje su duboko u suprotnosti sa onim na čemu je gradio svoju predsjedničku kampanju – ubrzanom putu Crne Gore u EU.

Jer smatrati da je ideja Otvorenog Balkana identična načinu stvaranja EU može neko ko ili ne zna dovoljno o temi ili, što je izvjesnije, zna, ali nas svjesno gura u zapećak Evrope. 

A činjenice su jasne i do detalja pobrojane u namjenskoj “Analizi o prednostima i manama učešća u Otvorenom Balkanu” koje je na zahtjev premijera Dritana Abazovića pripremilo Ministarstvo evropskih poslova i u kojem je navedeno da “imajući u vidu da je Otvoreni Balkan još u eksperimentalnoj fazi, bez konkretnih podataka o uspješnosti projekta, Crna Gora ne bi trebalo da donosi odluku” o članstvu u OB.

Takođe, Evopski parlament je 23. novembra 2022. godine u Rezoluciji o novoj strategiji proširenja pozvao zemlje da izraze “snažnu rezervisanost o bilo kojoj regionalnoj inicijativi koja ne uključuje svih šest zemalja i koja nije bazirana na EU pravilima, poput Otvorenog Balkana”, što je, jasan signal što u EU kojoj težimo misle o ovoj inicijativi.

Konačno, neko ko je makar i površno informisan o procesu pridruživanja mora znati da je Crna Gora otvorila ili zaključila pregovaračka poglavlja sa EU koja se tiču četiri osnovne slobode na kojima se bazira OB, a koje sadašnje države članice OB nijesu ni otvorile.

Dovoljan je i primjer fitosanitarne politike i politike bezbjednosti hrane u Crnoj Gori – koja je u potpunosti usaglašena sa EU pravilima, a što je sadržano u poglavlju 12, koje je Crna Gora otvorila 2016. godine, poglavlju koje Srbija, Albanija ili Sjeverna Makedonija nijesu ni otvorile.

Pri tome se zanemaruju efekti inicijativa poput Berlinskog procesa uz pomoć kojeg je, recimo, ukinut roming u zemljama regije, ali i uveden cijeli niz olakšica za građane svih zemalja Zapadnog Balkana, budući da su sve zemlje članice ili CEFTA sporazuma koji služi da slobodnu trgovinu među zemljama potpisnicama (takođe sve zemlje regije) i koji je proizveo značajne rezultate po obim trgovine i međusobne saradnje.

Ostaje činjenica da je OB prije svega politička zajednica i supstitut za EU za one zemlje koje ne mogu da ispune stroge standarde i kriterijume za učlanjenje i “sigurna luka” za autokratske stabilokratije koje će sve više kaskati za razvijenim zemljama.

Tako da – onaj ko želi Otvoreni Balkan danas, pokazuje da neće u Evropsku uniju ni sjutra, a kamoli “Sad”.