Dok se “oslobodioci” svađaju oko kolektora, u CG postaje normalno da se filmovi prekidaju zbog nepodobnog jezika.
Iako je tema i svrha kolektora možda najbolja ilustracija prave prirode, odnosa i suštine ćaci konstituenata vlasti, ovo što se desilo sa filmom je prava priroda i suština društva u koje nas oni isti žele utopiti.
Jedan narod, jedna vjera, jedan vođa – parola koju su rodile minhenske pivnice 30-ih godina prošlog vijeka postaje ključno referentno mjesto, i u tom ritmu i taktu pulsira crnogorsko društvo po svojoj dubini.
Fašizam dobijate kada vam ambijent oblikuju vraneši, kovačevići, aleksići, trovačnice tipa raznih borbi i in4s-a itd. I svi su, jelte, za EU i vode nas ka Briselu. Crnogorski put u pakao i najgoru od svih distopija popločan je najtvrđom mogućom proevropskom retorikom.
U međuvremenu Milojko vodi teorijsku raspravu sa Milanom K. treba li nam kolektor u 21.vijeku.
A šta reći, recimo, za gospodu iz albanskih partija koje podržavaju ovakvu Vladu dok se ove stvari dešavaju. Pristali su da paktiraju sa zlom, a plodove neka izvole svakodnevno gledati.
Ono što im mi možemo poručiti je u duhu slavnog antifašističkog pokliča – No pásaran!