Povodom izjave poslanice Nedović, izrečene na sjednici Ustavnog odbora, u kojoj je govorila o pripadnicima albanskog naroda i muslimanske vjere, želim uputiti jasan i dostojanstven odgovor.
Kao pripadnik albanskog naroda i islamske vjeroispovjesti, poručujem: nijesam “dva u jedan”. Ja sam samo čovjek.
Moja vjera i moje porijeklo ne čine me složenijim ili “drugačijim” čovjekom, već jednostavno čovjekom — ravnopravnim sa svima drugima.
U trenucima kada bi javni prostor trebalo da bude mjesto razumijevanja i međusobnog poštovanja, žalosti činjenica da se i dalje koriste izrazi i kvalifikacije koje podsjećaju na stare podjele.
Mir i suživot se ne grade tako što se ljudi dijele, već tako što se prepoznaje ono što nas spaja — ljudskost.
Zato poručujem poslanici Nedović, ali i svima koji javno govore u ime “pomirenja”:
Pomirenje ne podrazumijeva da se ljudima dodjeljuju etikete.
Pomirenje počinje onda kada prestanemo da druge posmatramo kroz vjeru, naciju ili ime, i kada ih prihvatimo kao ljude.
Ne treba nas miriti — jer mi nijesmo zavađeni.
Mi želimo društvo u kojem se svaki čovjek, bez obzira na porijeklo i vjeru, osjeća poštovano i ravnopravno.
Čovjek je čovjek, a nečovjek je nečovjek bio on i sudija, poslanik, političar itd.
A onaj ko to ne vidi, teško može govoriti o miru i pomirenju.