Dok se Pljevlja guše u dimu, Joanikije i Vraneš se “logično” bave kapelom Karađorđevića.
Vojvoda Mandić, istovremeno, takođe “daje primat” temi trovanja Pljevljaka tako što kuka o promjeni Ustava u dijelu jezika.
Milutin Đukanović je kao glavni energetski mag oslobodilačke vlasti “sve uradio” da zaštiti građane Pljevalja od nikada većeg zagađenja.
Vidimo koliko i kako brinu o Srbima u Crnoj Gori, kojih u značajnom broju ima među građanima Pljevalja, što je naravno najmanje važno za svakog politički dobronamjernog, sem za njih koji jedino što znaju je da dijele po etničkom ključu.
Za sve to vrijeme njihova policija prijeti građanima koji protestuju zbog situacije u tom gradu.
Slika i prilika otuđene, bahate i nacionalizmom zatrovane vlasti.