Zašto Dritan Abazović radi sve ovo što radi⁉️
U trenutku kada se Crnoj Gori otvorila istorijska šansa za prijem u Evropsku uniju, Dritan Abazović vuče nekoliko političkih poteza koji će zemlju udaljiti od političke i ekonomske stabilnosti i upropastiti tu priliku. Abazović ruši Vladu koja je formirana da bi odblokirala procese evropskih integracija i donijela kakvu-takvu stabilnost u vrijeme duboke političke i ekonomske krize u zemlji i svijetu.
Abazović insistira da na rukovodećim mjestima u najznačajnijim sektorima kao što je elektroenergetski, ostanu kadrovi DF-a koji otvoreno rade da se taj sistem oslabi, razbije i potčini političkim, ekonomskim i energetskim aspiracijama Vućića, Vulina i njihovog “sveta”.
Rezerve vode u akumulacijama se bjesumučno troše u nevrijeme, pred ljeto; struja se prodaje po jeftinoj, a poslije dva mjeseca kupuje po duplo skupljoj cijeni; Elektroprivreda Crne Gore posluje samo na srpskoj, zaobilazi i time ukida crnogorsku berzu električne energije čime se odlivaju milioni eurai značajno umanjuje benefit od podmorskog kabla sa Italijom.
Abazović prihvata rješenja u Ugovoru koja je izdiktirala SPC kao da su Vladina
Ugalj iz Pljevalja se prodaje Beogradu po duplo jeftinijoj cijeni nego što sada vrijedi na tržištu. Ogromne pare se uzimaju crnogorskim kompanijama, zaposlenim u njima kao i državnom budžetu. Dakle, milioni umjesto u zdravstvo, penzije i plate, školstvo sport i kulturu u Crnoj Gori, idu u državne i privatne kompanije Srbije.
Da se razumijemo, SDP nije protiv toga da članovi i glasači DF ili bilo koje druge partije imaju jednaku mogućnost da rade i rukovode državnim kompanijama i institucijama, uostalom za neke smo glasali, ali samo na osnovu profesionalnih i stručnih kompetencija, ne i na osnovu političke trgovine za podršku premijeru. Posebno ne da sa tih mjesta sprovode program “ujedinjavanja” ekonomskih i poslovnih sistema, kad već ne mogu države.
Abazović to pravda potrebom da se privoli DF da glasa za deblokadu pravosudnih tijela, jer to je ključno za naše EU integracije. Juče je bilo glasanje o kandidatima za Ustavni sud, poslanici URA-e i Demokratskog fronta nijesu podržali izbor niti jednog sudije. Time su minirali izbor sudija i minirali evropske integracije Crne Gore.
Abazović kao priotitet Vlade postavlja pitanje ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Trebalo bi da zna da je zemlji i građanima u doba krize i neizvjesnosti preča politička i ekonomska stabilnost i razvoj.
Međutim, on isistira da baš sada, kako kaže “jednom zauvijek”, riješi privilegovani položaj SPC, iako zna da postoje brojna, dugodišnja otvorena i sporna pitanja u djelovanju ove organizacije u Crnoj Gori, koja 100 godina proizvode duboku diskriminaciju Crnogoraca direktno ugrožavajući i negirajući njihova osnovna ljudska, identitetska, kulturna i vjerska prava.
Abazović prihvata rješenja u Ugovoru, koja je izdiktirala SPC, kao da su Vladina. Simulira raspravu u Vladi i javnosti i ruga se svakom mišljenju koje s pravom ukazuje na neustavna i nezakonita rješenja i povlašćeni položaj SPC, koji se ugovorom učvršćuje u odnosu na druge vjerske organizacije i državu.
Lošu šansu Abazović izgleda neće propuštiti
Da se opet razumijemo, SDP je prihvatila da jedno od pitanja kojim će se ova Vlada baviti budu i ugovori sa SPC i drugim vjerskim zajednicama. Međutim, ne da to bude najvažnije pitanje ove Vlade i apsolutno ne na način kako to radi premijer, mimo dijaloga sa dobrom namjerom, mimo interesa države i društva i mimo Ustava i zakona ove zemlje.
Premijer to pravda potrebom da se privole poslanici DF i drugih srpskih nacionalističkih partija da glasaju za Ustavni sud, sudski savjet i vrhovnog državnog tužioca, da se dobije podrška 56 ili 49 poslanika. Da pokažemo EU da smo spremni za naredni korak u integracijama. Jer, kaže Abazović, EU je prioritet nad prioritetima. DF i URA juče u Skupštini Crne Gore čine suprotno.
Abazović je, kaže za sebe, veliki reformator, odlučni pobornik vladavine prava, demokratskih procedura dijaloga i pomirenja. Sve dok to ne zasmeta njegovoj karijeri, ambicijama, ličnom viđenju i projekcijama.
TO je TO, rekao bi, a ako nije TO, ako neko ima drugačije ili kritičko mišljenje, on jednostavno neće da čuje. Onda svi koji drugačije misle i “drznu” se da to saopšte odmah dobiju etiketu da imaju neke zadnje namjere, da štite neki kriminal ili mafiju, da su nacionalni ekstremisti.
On je, veli, “okrenut budućnosti”. Sve ukazuje da jeste, ali samo svojoj
Opet, SDP podržava svaku aktivnost državnih organa na suzbijanju kriminala i korupcije. Ne štedjeti nikoga ko je bilo čime oštetio ili ojadio ovo siromašno društvo. Ni sa jedne strane, ni iz jedne partije.
Potpredsjednik, pa onda predsjednik Vlade je veliki zagovornik brzine, “krupnih i hrabrih” koraka. Za njega nijesu važne “sitnice”, npr. što je dokument na koji će da stavi potpis ispred države suprotan zakonima te države, što mu je prijatelj kojega predlaže za službe bezbijednosti pucao na nečiji život ili što su neki kadrovi koje on čuva i koji bi trebalo da čuvaju državnu imovinu, istu uništavaju i rasprodaju. Nije mu važno ni što svojom brzinom i olakošću proizvodi još dublje podjele i svađe. Što se ne obazire na savjete prijateljskih evropskih zemalja…
On je, veli, “okrenut budućnosti”. Sve ovo ukazuje da jeste, ali samo svojoj. Da, njega interesuje samo njegova politička karijera, njegova ambicija i ima obzira samo prema onima koji mu pomažu da ih ostvari, dok mu pomažu.
Tu i leži i odgovor zašto Dritan Abazović radi sve ovo što radi.
Njegova politička karijera i visoke funkcije koje je vršio i vrši, zavise od Vučića i Vulina, od Srpske pravoslavne crkve, od DF… Od uticaja, podrške, glasova i novca koje mu prelivaju. On vraća dug iz 2020. godine. On dogovara podršku za 2022. i 2023. preko zajedničkih leđa.
Zato su mu njihovi interesi važniji od Evropske unije i od budućnosti Crne Gore.
Zato i ruši “evropsku Vladu Crne Gore” i prije nego što je imala šansu da zaživi.
Šteta, imala je Crna Gora i imao je Abazović dobru šansu. Lošu Abazović izgleda neće propuštiti.