Skip to content

Banović: SPC da prekine političke aktivnosti, bolje je i za njih i za vjeru i za građane

Pitanje rada SPC ne može biti isto kao za ostale. Jer ni odnos SPC prema Crnoj Gori nije kao ostalih crkava

Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom ne može da potpiše ni ova ni sljedeća Vlada Crne Gore. Regulisanje ovog za društvo, pravoslavne vjernike, državu i crkvu osjetljivog pitanja treba da se ostavi za neki naredni period, sa manje političkih i društvenih razlika i podjela.

Srpska pravoslavna crkva treba sama da se založi za to, kako se ugovor ne bi poništio i mijenjao kada državom bude upravljala Vlada koja će voditi više računa o Crnoj Gori i svim njenim građanima. 

Treba SPC da se za to založii kako bi imala odgovarajuće odnose sa državom načijoj teritoriji služi, jer joj i kanoni to nalažu. Formalni argument da je ugovor potpisan sa drugim vjerskim organizacijama, Katoličkom crkvom i Islamskom vjerskom zajednicom, pa se u smislu ravnopravnosti isto tako treba odnositi i prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi ne može se uzeti izolovano od mnogo drugih suštinskih i važnijih argumenata:

– Da postoje brojni sporovi i otvorena pitanja zbog načina djelovanja SPC u Crnoj Gori.

Jedino ova crkva negira nacionalni identitet najbrojnijeg naroda, jedino se iz usta najviših sveštenika i njihovog najbližeg okruženja, javno vrijeđaju i Crnogorci i pripadnici drugih naroda u Crnoj Gori.

Pozivamo sve vjerske zajednice da aktivnosti upodobe građanskim pravima i slobodama u savremenom društvu

– Samo je ova crkva imala i ima snažan otpor državnoj nezavisnosti i samostalnosti Crne Gore, a nakon referenduma i suverenitetu, demonstrirajući toiširenjem granica svojih eparhija iz susjednih zemalja na teritoriju naše države.

– Samo Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, pored vjerske, ima jaku nacionalnu i političku aktivnost koju joj nalaže i ustav države Srbije i njen crkveni ustav, iako je nacionalni i nacionalistički pristupiodnos prema vjernicima zavisno od njihove nacionalnosti,pravoslavnim crkvama zabranjen kao jeres i kanonima pravoslavne hrišćanske vjere.

– Samo SPC ima spor oko vjerskog nasljeđa, crkava i crkvene imovine sa državom i Crnogorskom pravoslavnom crkvom, drugom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori.

– Samo SPC negira autokefalnost i istorijsko postojanje Crnogorske pravoslavne crkve, i samo je SPC učestvovala u ukidanju i pripajanju Crnogorske autokefalne crkve, i to uz pomoćtadašnje države i kršenjem pravila i većine za odluku koju je nalagao ustav Sinoda CPC.

– Samo SPC i brani joj korišćenje manastira i crkava, koje su gradili preci njenih vjernika.

-Samo SPC, u pojedinim segmentima, zahtijeva položaj i status u Crnoj Gori koji zadire u ustavni sistem i principe građanske i sekularne države.

Zato pitanje rada SPC ne može biti isto kao za ostale. Jer ni odnos SPC prema Crnoj Gori nije kao ostalih crkava.

Ovo su neki od suštinskih razloga zbog kojih potpisivanje temeljnog ugovora sa SPC treba odložiti za neko bolje vrijeme, kojeće svi iskoristiti da konstruktivnim i pomiriteljskim pristupom, neko političkim neko hrišćanskim, riješe otvorena pitanja na opšte dobro svih u Crnoj Gori.

Pored ovih razloga i u objavljenom nacrtu ugovora više je rješenja koja su i te kako sporna i traže dalje razmatranje. Formulacije o kontinuitetu hrišćanske crkve na ovim prostorima samo kroz SPC, javnim prostorima kao mjestu za bogosluženje SPC, uvođenje vjeronauke u državnim školama…i mnoge druge je dodatni argument u prilog odlaganja.

U tom smislu mišljenje patrijarha SPC da se sačeka “normalizacija političkih prilika u Crnoj Gori” je razuman pristup. Još da i sama SPC ubuduće da svoj doprinos normalizaciji.

Socijaldemokratska partija, kao građanska partija koja baštini savremene civilizacijske i građanske vrijednosti i okuplja pripadnike svih nacija i vjera, na ovo pitanje gleda kao na pitanje ljudskih prava i njihove zaštite, ali i kao pitanje mira u društvu i dostojanstva države.

Gleda kroz poštovanje ustava i zakona i zaštitu osnovnih prava i sloboda koji oni garantuju, među njima svakako i vjerskih.

Samo SPC negira autokefalnost i istorijsko postojanje Crnogorske pravoslavne crkve

Socijaldemokratska partija podržava vjerske aktivnosti Srpske pravoslavne Crkve u Crnoj Gori. Nemamo ništa protiv da im se da i dodatna državna pomoć za izgradnju vjerskih objekata i statusa sveštenika za bolje obavljanje vjerske službe. Naravno, ukoliko za to postoji objektivna potreba, ako sa postojećim ne mogu da zadovolje vjerske potrebe pravoslavnih vjernika.

Međutim, protivimo se da SPC u cjelini, pojedini njeni sveštenici iz Crne Gore, kao i one stotine koje se doseljavaju iz drugih država, pod plaštom vjere rade na ostvarivanju političkih i nacionalističkih ciljeva. 

Protivimo se tome da sve vjerske zajednice i crkve, a svakako i Crnogorska pravoslavna crkva, nemaju isti tretman od državnih organa sekularne države, kakva po Ustavu treba da bude Crna Gora.

Zato pozivamo sve vjerske zajednice da, u skladu sa svojom misijom pravilima i kanonima, svoje aktivnosti upodobe građanskim pravima i slobodama u savremenom društvu. 

To podrazumijeva i slobodu i uvažavanje ljudi koji nemaju vjerska i teistička ubjeđenja i potrebe. Vjera je individualno i kolektivno pravo ali je privatna stvar i ne može se nametati kao javna državna i nacionalna obaveza ili se u ime nje uzurpirati javni i zajednički prostor. 

Nema pravde, nema mira i stabilnosti, pa sljedstveno tome nema ni ekonomske sigurnosti ako ih nema za sve

Pozivamo posebno SPC, koja to najdirektnije radi, ali i sve druge vjerske organizacije i njihovo sveštenstvo, da prekinu političke i partijske aktivnosti, da prestanu da se miješaju u državne poslove, favorizuju partije i da se upliću u izborne kampanje. 

To je bolje i za vjeru i vjernike, za građane i društvo, pa je bolje i za njih, ako stvarno misle o narodnom dobru.

Pitanje srpske i crnogorske pravoslavne crkve opterećuje crnogorsko društvo već stotinu godina, a posljednjih decenija snažno negativno utiče i destabilizuje ukupan društveni život, pa i narodni mir i bezbjednost. Pozivamo ove dvije vjerske organizacije da nađu rješenje u zajedništvu i slozi na dobro oba naroda i svih drugih naroda i građana u Crnoj Gori. 

Ako ne mogu ili neće da formiraju zajedničku pravoslavnu hrišćansku crkvu, onda je neophodno da se odvojeni crkveniživot i korišćenje imovine riješi na pravedan način.

Pozivamo državne organe, ovu, sljedeću i sljedeće vlade, političke aktere i partije, da se u ovom smislu odnose prema Temeljnom ugovoru, ugovorima i vjerskom pitanju u cjelini. Da radi sitnih ciljeva i koristi, ličnih ili partijskih, ne nanoseštetu multinacionalnoj, multikulturnoj i multivjerskoj zajednici kakva je Crna Gora.

Svi moramo shvatiti da nema pravde, nema mira i stabilnosti, pa sljedstveno tome nema ni ekonomske sigurnosti ako ih nema za sve.