Nije Andrija Mandić uklonio bilo koju zastavu, već upravo onu koja simbolizuje Crnu Goru i njen ustavni identitet – prvu zastavu podignutu kao znak naše državnosti. Ali, od Mandića se ništa drugo nije moglo ni očekivati. Njegovi stavovi o Crnogorcima, crnogorskom jeziku i svemu što čini crnogorski identitet odavno su poznati.
Prava misterija nisu ni Mandić ni njegova politika iz prošlih vremena, već oni koji se u parlamentarnoj većini predstavljaju kao „evropejci“ i „građanisti“. Džabe se kunu u evropske vrijednosti dok klimaju glavom ovakvoj politici. Vode li nas ovako ka Evropi, ili nekoj paralelnoj stvarnosti u kojoj su evropski principi samo retorika za saopštenja?
Ukloniti simbol državnosti uz podršku onih koji govore o evropskoj budućnosti izgleda kao odličan plan da nas umjesto ulaska u Evropsku Uniju, što duže zadrže u uskim okvirima Balkana, unazade što je više moguće i udalje od svega što evropski ideali zaista predstavljaju. Možda je to njihova strategija za izbore – nada da će birače privući uvjeravanjima o evropskim vrijednostima, dok u pozadini slijede svaki Mandićev zahtjev, pokazujući da su riječi za javnost jedno, a djela nešto sasvim drugo.
Neka uživaju u vlasti dok mogu, jer s ovakvom politikom, evropski ideali možda ostaju daleki, ali će im politička prošlost biti jako bliska.