Premijer u svakom demokratskom i zrelom društvu teži da okuplja, homogenizuje i učvrsti upravljačke strukture vlasti. Kod nas kao što vidimo idemo kontra tom principu, hvalimo se smjenama, ostavkama i napuštanjem saradnika, pod parolom i bolje da idu nego da smetaju.
I to bi bilo prihvatljivo da iza svega stoje rezultati, ali bojim se da nije tako. Na ekonomskom planu premijer Abazović je uspio, što kao predsjednik što kao potpredsjednik Vlade da zaduži državu za gotovo milijardu eura, duplirajući broj zaposlenih kroz partijsko “zbrinjavanje” ljudi u državnom aparatu. Uzgred rečeno većina tih ljudi spada u one elemente koje je gospodin premijer pominjao, koji ne vole ili štete državi, ili ako ćemo da budemo potpuno korektni, više vole neku drugu državu od svoje.
Na planu borbe protiv organizovanog kriminala je uspio da zaplijeni rekordne količine duvanskih proizvoda, a onda nedugo zatim i uhapsi člana predsjedništva svoje partije zbog istih.
Na planu evropskih integracija je uspio da nam obezbijedi Evropsku uniju sa Ali ekspresa, ili ti Otvoreni Balkan, a u isto vrijeme protjera drugog člana svoje partije, koja je ujedno i potpredsjednica partije i glavnoodgovornu osobu za dalji evropski put naše zemlje. Na kraju, ako izuzmemo BS koja prirodno ne pripada premijerovom prosrpskom kursu, u Vladi su ostale Vučićeve partije koje će se na sledećim izborima, vjerovatno u koaliciji, boriti za politički opstanak.
Ovaj politički film, koji na sreću neće trajati još dugo, vrijedi ispratiti do kraja, jer kako smo krenuli, premijer će na kraju ostati u Vladi sa par poslušnika, koji će poput Vesne Bratić voditi poker ministarstava, uz božju pomoć!
Petar Odžić
Član Predsjedništva SDP