Posjeta Andrije Mandića može da iznenadi samo politički neinformisane, i ljude koji su vjerovali da bar sada kada ima svoju kancelariju i kabinet neće lunjati po tuđim u regionu!
Naime, samoproklamovani predstavnik Srba u Crnoj Gori samo vraća dugove i izvršava zadatke vrhovnog komandanta Aleksa Vučića. Šefa koji kao najbolji rezultat u istoriji predstavlja podršku od 46posto od 50 posto izašlih na glasanje, sto nije ni četvrtina stanovnistva. Šefa koga vise vole u drugim drzavama regiona nego u njegovoj, koga ne voli Beograd, ali vole Berane, Banja Luka I Bileća! Na kraju šefa kog glasaju oni koji kliču”Kad se vojska na Kosovo vrati”, iako je upravo on pored vojske povukao i policiju i pravosudje sa Kosova. Šefa koji nije pobijedio u glavnom gradu i pored stotine autobusa uvoznih glasača koji su na dan glasanja, dosli da izaberu vlast u drugoj zemlji!
Čudi najvise Mandina spremnost i kondicija da u stavu mirno stoji nepomično sat vremena dok šef, njegov i vaskolikih Srba, postrojava nemirne članove stranke, novinare, oduzima mobilne uređaje kao u predškolskim i školskim ustanovama i ponižava cijelu javnost, i to uživo pred kamerama “javnog servisa”.
Osim kondicije ne čudi ništa drugo, jer čovjek koji se predstavlja kao četnički vojvoda, veliča ratne zločince, ne voli svoju zemlju, ne poštuje njene simbole, a ponizan je pred tudjim vlastima, isto onoliko koliko je u svojoj zemlji bio ponizna i poželjna opozicija 30 godina, i ne zaslužuje bolji tretman, pa ni od “Velikog brata” Aleksa Vučića.