Obzirom na uslove aktuelne političke konfuzije i prepucavanja u našoj zemlji kao i na najnovije, nažalost, tragično ratno dešavanje na tlu Evrope, te zbog svega toga, realno zaokupljene pažnje istim, gorućim civilizacijskim problemom, donekle je i očekivano da u prvi plan nisu sjećanja na tragična dešavanja 90-ih godina na prostorima bivše Jugoslavije.
Stoga, ovim putem podsjećam da su na današnji dan u Štrpcima 27. februara 1993. godine, iz voza “Lovćen” koji je saobraćao na liniji Beograd-Bar, između ostalih planski oteti i kasnije na svirep način likvidirani i građani Crne Gore. Monstrumima i krvolocima su razlog otmice bili isključivo žrtvino ime i vjerska pripadnost.
Ovo je ujedno i dvadeset i deveti po redu 27. februar u poslednjih isto toliko godina koji svjedoči o toj tužnoj i tragičnoj istini. Govori o istini o postojanju inicijatora, podstrekača i izvođača zločina na prostorima bivše Jugoslavije 90-ih godina. Nažalost, mnogo puta sam ponovio, neki od njih i dalje slobodno koračaju.
Ono što sa današnje vremenske distance ostavlja žal, jeste uporno izbjegavanje nadležnih državnih institucija i organa da se istinski posvete rasvjetljavanju zločina.
Sve ovo, nadalje, dobija dodatno na težini ako vidimo da poslije 29 godina postoji povampirenost sličnih obrazaca ponašanja i dešavanja kao i društvenog ambijenta kao što je to bio slučaj u uslovima kada se ova tragedija dogodila.
Nezaobilazan je utisak da ponovna pojava “navijača za rat” ima svoje utemeljenje i u dosadašnjem izbjegavanju institucija da se bez izuzetka na konkretan i beskompromisan način bave rasvjetljavanjem i osudom zločina i njihovim nazivanjem pravim imenom.
Jedino utvrđivanjem svih pojedinosti kao i adekvatnim sankcionisanjem počinilaca ovog i sličnih monstruoznih zločina i u krajnjem i njihovom istorijskom osudom, može se doprinijeti sprječavanju ponavljanja sličnih tragedija.
Ne zaboraviti Štrpca i ono što se tamo desilo 27.02.1993. godine je jednako željeti da se slično NIKADA I NIKOM NE PONOVI.
dr Almir Rebronja
Član Predsjednistva SDP