Otimanje i ubistvo, koje se dogodilo prije 30 godina u Štrpcima, je rana koja nikada zarasti neće i koja će nas uvijek podsjećati na zlu politiku koja je vođena 90-ih godina prošlog vijeka, koja je iza sebe ostavila tragove koje još uvijek osjećamo.
Tog 27. februara 1993. godine su sa namjerom izvučeni putnici čija je jedina krivica bila njihova vjeroispovjest i nacionalnost a što je najbolnije, adekvatna reakcija nadležnih državnih organa u pravcu procesuiranja odgovornih za taj zločin ni do danas nije dobila svoj puni i pravični epilog.
Da stvar bude još gora, posljednjih godina svjedočimo povampirenju onih politika i ideologija koji i dalje slave ratne zločince i otvoreno raspiruju nacionalne i vjerske podjele.
Ne smijemo dozvoliti da se ovaj, ni svi drugi zločini zaborave a pogotovo ne da se slave.
Dok se adekvatno i najoštrije ne kazne svi počinioci i inspiratori ovog i drugih zločina i dok se, jednom zauvijek, ne protjera politika koja je do svega toga dovela neće biti trajne stabilnosti i prosperiteta na ovim prostorima.
Za državu stoji obaveza da kroz hitno usvajanje skupštinske Rezolucije makar minimalno iskaže svoju brigu za porodice žrtava ovog gnusnog zločina.
Socijaldemokratska partija Crne Gore