Crnogorska elektronenergetska grupacija je prije dolaska “osvježenja” u vidu DF-URA kadra ostvarila 100 miliona eura profita u trogodišnjem periodu, koje je nova vlast potrošila na neisplative projekte, troškove preduzeća koja su ostvarila 0 eura prihoda dok su milioni bačeni na partijsko zapošljavanje preko 1000 ljudi.
Profit od 100 miliona eura je ostvaren pri cijenama izvezene struje koje su bile manje od današnjih na berzi za nekoliko desetina puta, tako da je stvarno trebalo da dođu crkveni “eksperti” pa da sve ovo ponište u manje od dvije godine.
Želja da se služi tuđoj, a ne svojoj državi, najslikovitije se vidi po prodaji uglja državi Srbiji, u kojoj je takođe nesposobni SNS kadar uspio da uništi moćni energetski sektor, pa su sad prinuđeni na uvoz. I dok ekstremni desničari iz mračnih kutaka dijele junice po Pljevljima, Pljevljaci će ove godine ugalj plaćati po 35% većoj cijeni nego prošle, a što je najgore po 3 puta većoj cijeni nego što se taj ugalj prodaje Srbiji. Ako ovo nije slučaj za Specijalno tužilaštvo, onda nije ni jedan u Crnoj Gori, jer se cijena uglja u Evropi penje i do 200 eura po toni dok DF-URA kadar prodaje po 28.4 eu.
Smanjivanje vrijednosti kompanije da bi se poslije lakše prodala unaprijed poznatom kupcu nije, nažalost, novost u Crnoj Gori. Ali guranje vitalne energetske kompanije u ovaj scenario, u situaciji kad se električna energija neće ni moći kupiti, ravno je ekonomskoj veleizdaji države.
Zbog toga je potrebno angažovanje svih društvenih čininalaca, evropskih političkih partija, NVO sektora i slobodnih medija, kako bi se ova socijalna katastrofa za građane Crne Gore spriječila dok smo na vrijeme.
SDP će kao i kad je zaustavila prodaju Termoelektrane i Rudnika ruskim tajkunima ili većinski paket EPCG italijanskim investitorima i sada biti na braniku vitalnih nacionalnih interesa u oblasti koja je, pored prehrambene, i dalje najbitnija za ekonomsku održivost jedne zajednice.
Mirko Stanić
Šef Medijskog tima i član Predsjedništva SDP