Dobro je za Crnu Goru što je članica NATO-a, ali to ne znači da Moskva preko svojih bliskih političkih subjekata neće pokušati da destabilizuje ionako podijeljeno crnogorsko društvo
Vlada Crne Gore u tehničkom mandatu ni na jučerašnjoj sjednici nije uvela sankcije Rusiji. Član Predsjedništva SDP-a, advokat i profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Mediteran Miloš Vukčević u razgovoru za Portal Analitika poručio je da što prije treba da preduzeti sve mjere kako bi sankcije bile uvedene, jer će u suprotnom biti pričinjena ogromna štetu evropskom putu Crne Gore, koju će biti teško ispraviti.
Vukčević napominje da Crna Gora, kao članica NATO-a, mora jasno da slijedi zajedničku spoljnu i bezbjednosnu politiku EU.
„Neuvođenjem sankcija Rusiji, Vlada je pokazala neozbiljnost i da nije spremna da svoje politike usklađuje sa evropskim partnerima, čime je ugrozila proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji“, dodaje on.
Umjesto da pokaže da je pouzdani partner EU i sljedeća članica, odlazeća Vlada, kako napominje naš sagovornik, poslala je poruku da nije spremna da slijedi evropsku politiku i do kraja osudi agresiju Rusije nad Ukrajinom.
„Upravo sada je trenutak da se podstakne proces evropskih integracija Crne Gore i pokaže da EU može računati na nas. Ukoliko pak Vlada ubrzo ne usvoji paket sankcija Rusiji, bojim se da će naići na oštre kritike Evropske komisije, što može usporiti naš evropski put“, poručuje Vukčević.
Oživljavanje duhova prošlosti na Balkanu
Vukčević je stava da invazija Rusije na Ukrajinu može dodatno destabilizovati ionako turbulentan Zapadni Balkan.
„Ovo ‘bure baruta’ vrlo je lako zapaliti, pa nije čudo što sa posebnom strepnjom posmatramo rat koji se odvija u Ukrajini“, napominje on.
Kako dodaje, destabilizacija Zapadnog Balkana može ugroziti i Crnu Goru.
„Došlo je do ponovnog oživljavanja duhova iz prošlosti, pri čemu posebno treba izdvojiti situaciju u Bosni i Hercegovini, kao i odnos Srbije i Kosova“, objašnjava Vukčević.
Dodaje da dodatno zabrinjava činjenica što se na nekim odgovornim državnim funkcijama nalaze predstavnici proruskih partija, a tu su i neformalni centri moći u vidu raznih udruženja i pojedinaca bliskih Moskvi.
Pravi je trenutak da cjelokupna međunarodna zajednica osudi agresiju Rusije na Ukrajinu
„Dobro je za Crnu Goru to što je članica NATO-a, jer nam to garantuje jednu vrstu sigurnosti i zaštite shodno članu 5 Sjevernoatlantskog sporazuma“, navodi Vukčević.
Ipak, kako kaže, to ne znači da Moskva preko svojih bliskih političkih subjekata neće pokušati da destabilizuje ionako podijeljeno crnogorsko društvo.
„Ne smijemo zanemariti činjenicu da u Crnoj Gori postoji dio građana koji smatraju Rusiju zaštitnikom, gajeći otvorene simpatije prema njoj. To smo mogli vidjeti i po organizovanim javnim skupovima u cilju pružanja podrške Rusiji“, kaže Vukčević.
Zbog toga, dodaje, svi društveni i politički akteri u Crnoj Gori moraju biti svjesni situacije u kojoj se nalazi naše društvo i odgovorno se odnijeti prema tome, kako bi se sačuvao mir u zemlji.
Odluka Međunarodnog suda argument za dalje uvođenje sankcija
Osvrćući se na nedavnu odluku Međunarodnog suda pravde u Hagu kojom se naređuje Rusiji da obustavi vojnu intervenciju u i protiv Ukrajine, Vukčević ističe da je ona obavezujuća za tu zemlju kao državu članicu i osnivača UN.
„Nepostupanje Rusije po odluci Međunarodnog suda pravde predstavlja kršenje međunarodnog prava, tačnije člana 94 Povelje UN koji propisuje da je svaki član Ujedinjenih nacija obavezan da se pridržava odluke Međunarodnog suda u svakom sporu u kome je stranka“, ističe Vukčević.
Međutim, kroz istoriju se nerijetko dešavalo da odluke ovog suda, iako obavezujuće, ne budu ispoštovane. A s obzirom na to da je Rusija već izjavila da neće postupiti po Odluci Međunarodnog suda, Vukčević napominje da Ukrajini stoji na raspolaganju da shodno st. 2 člana 94 Povelje UN obavijesti o tome Savjet bezbjednosti i traži od njega da preduzme mjere u cilju izvršavanja odluke suda.
Ipak, kako pojašnjava, male su šanse da Savjet bezbjednosti može preduzeti bilo kakve mjere, s obzirom na činjenicu da Rusija i Kina imaju pravo veta i mogu blokirati bilo koju odluku ovog tijela.
Iako ne postoje mehanizmi koji bi omogućili izvršenje navedene odluke, naš sagovornik smatra da ova presuda jača argumente za dalje uvođenje sankcija prema Rusiji.
Bure baruta lako je zapaliti, pa ne čudi što sa posebnom strepnjom posmatramo rat koji se odvija u Ukrajini
„Treba ohrabriti svaku državu i međunarodnu organizaciju da nastave da preduzimaju mjere u cilju zaustavljanja ruske agresije, sankcionišu počinioce i privedu ih pravdi. Ovom odlukom za koju su glasale 13 od ukupno 15 sudija Međunarodnog suda pravde jasno se potvrđuje da je od strane Rusije prekršeno međunarodno pravo i da je Rusija agresor“, ističe Vukčević.
Pored Međunarodnog suda pravde, kako navodi, postoje i drugi mehanizmi za istraživanje i sankcionisanje zločina koje čini ruska vojska u Ukrajini.
„Tu je i Međunarodni krivični sud čijim statutom je definisano međunarodno krivično djelo Zločin protiv mira (agresija), kao planiranje, priprema, pokretanje ili izvršenje od strane visokog političkog ili vojnog vođe akta agresije koji očigledno krši Povelju UN“, objašnjava Vukčević.
Ruski vojnici pred krivičnim gonjenjem za ratne zločine
Međutim, kako dodaje, Međunarodni krivični sud može da goni slučajeve agresije samo kada su i država koja napada i oštećena država članice suda. Rusija, ističe, nije pristupila ovom sudu, dok je Ukrajina prihvatila ad hoc nadležnost, ali nije ratifikovala Statut suda, što znači da taj sud u ovom slučaju ne može biti nadležan za agresiju Rusije.
„Ruski vojnici mogli bi se suočiti sa krivičnim gonjenjem za sve ratne zločine koje počine tokom vojne intervencije, jer u slučaju ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, Međunarodni krivični sud je nadležan ako se radnja dešava na teritoriji države koja je prihvatila nadležnost suda, čak i kada ga je počinio državljanin države koja je nije pristupila sudu“, ističe Vukčević.
To, kako dodaje, znači da bi se ruski vojnici mogli suočiti sa krivičnim gonjenjem ako namjerno gađaju civile, koriste nesrazmernu silu u napadu na vojne ciljeve ili po kratkom postupku pogube zatvorenike.
Iz tog razloga, objašnjava Vukčević, tužilac ovog suda je izjavio da će pažljivo pratiti situaciju i napomenuo da naređivanje ili podsticanje na zločine takođe predstavlja krivično djelo.
„Treba uložiti sve napore da se dokumentuju i sačuvaju dokazi o svim zločinima koje su snage počinile tokom neprijateljstava“, ističe Vukčević.
Važnom smatra i ulogu Evropskog suda za ljudska prava, koji je nadležan za rješavanje predstavki koje bi podnosili ukrajinski građani zbog kršenja njihovih ljudskih prava od strane ruskih snaga.
„Takođe, od strane pojedinih istaknutih profesora međunarodnog prava razmatra se mogućnost osnivanje posebnog – specijalnog ad hoc suda koji bi bio nadležan za slučaj agresije Rusije protiv Ukrajine, uzimajući u obzir da za agresiju Međunarodni krivični sud ne može biti nadležan, jer Rusija nije pristupila ovom sudu“, navodi Vukčević.
Rusija prekršila sva pravila Ženevskih konvencija
Naš sagovornik ukazuje i na to da je Rusija prekršila sva međunarodna pravila ratovanja, kao i pravila Ženevskih konvencija, čija je potpisnica.
„Neprijateljstva između ruskih i ukrajinskih oružanih snaga predstavljaju međunarodni oružani sukob koji se reguliše pravom međunarodnog humanitarnog prava, kao i pravila običajnog međunarodnog humanitarnog prava. I Ukrajina i Rusija su potpisnice Ženevskih konvencija i Protokola I iz 1949. godine“, objašnjava Vukčević.
Dodaje da Rusija ne može da opravda svoje postupke, čak ni pod, kako kaže, tezom kolektivne samoodbrane.
„Napad na Kijev i nemilosrdni vazdušni napadi širom nacije, koji su takođe uticali na civilno stanovništvo, direktno su kršenje Ženevskih konvencija i standarda međunarodnog humanitarnog prava“, navodi Vukčević.
Kako dodaje, zaštita civila naglašena je u sve četiri Ženevske konvencije. Ističe da ne samo da je postupanje Rusije direktno u suprotnosti sa ovim odredbama, već je propustila da poštuje ratno pravo i izazvala je ogromna razaranja u Ukrajini.
Takođe, i pojedinci iz Rusije mogu biti procesuirani pred nacionalnim sudovima za ratne zločine na osnovu principa univerzalne nadležnosti što, kako ističe Vukčević, pokazuje zašto je važno da sve države budu dosljedne u odbrani međunarodnog prava.
„Pravi je trenutak da cjelokupna međunarodna zajednica (kvalitativna i kvantitativna većina država) osudi agresiju Rusije na Ukrajinu koja predstavlja očigledno kršenje međunarodnog prava i da započne sa promocijom i razvojem pravog izvornog međunarodnog javnog prava,koje je i stvoreno da obezbijedi mir u svijetu, upravo kroz poštovanje osnovnih načela poput zabrane upotrebe sile i zaštite teritorijalnog integriteta svake države“, dodaje naš sagovornik.
Nuklearni rat bio bi kolektivni poraz
Kada je riječ o Putinovoj prijetnje nuklearnim naoružanjem, Vukčević smatra da su šanse za to izuzetno niske, ali ne i nemoguće.
„Rat u Ukrajini djelom nas podsjeća na raketnu krizu tokom Hladnog rata i na neki način je jednako potencijalno opasan“, smatra Vukčević.
Takođe, kako primjećuje naš sagovornik, Rusija smatra da oružje i druga povećana vojna pomoć koju zapadne vlade šalju Ukrajini jednaka ratu, i nagovještava da bi mogla da izvrši napad na NATO-a vojne grupacije.
„Ruska federacija je zaprijetila nuklearnim oružjem, dok neki njihovi ratni planeri, opsjednuti strahom od invazije NATO-a, nagovijestili su da bi Rusija mogla jednim nuklearnim udarom da povrati svoju dominantnost na svjetskoj sceni“, objašnjava Vukčević.
Ipak, kako dodaje, upotreba nuklearnog naoružanja bila bi poraz za sve.
„U takvom ratu ne bi bilo pobjednika, već bi svi bili poraženi“, poručio je naš sagovornik.
Kada Amerikanci i Rusi pucaju jedni na druge to je svjetski rat
Stav NATO-a je za sada jasan – neće se miješati u sukob u Ukrajini, ali će, u slučaju napada, braniti svaki pedalj članica Alijanse. Vukčević ističe da NATO nije u obavezi da stane u odbranu Ukrajine, s obzirom na to da ona nije članica Alijanse te da će Savez ostati pri pomenutom stavu.
„Mišljenja sam da NATO savez neće promijeniti odluku i da se neće uključivati u konflikte u Ukrajini, jer bi to moglo dovesti do rata Rusije i zapadnih zemalja, odnosnom što bi američki predsjednik Bajden rekao: ‘Kada Amerikanci i Rusi počnu da pucaju jedni na druge, to je svjetski rat’“, ističe Vukčević.
Kako dodaje, NATO nije prihvatio ni zabranu letova iznad Ukrajine, upravo da bi izbjegao sukob svojih vazdušnih snaga sa ruskim.
„Da je prihvaćen zahtjev za zabranom letova, avioni NATO saveznika morali bi u samoodbrani da ispaljuju rakete i na teritoriju Rusije, što bi zasigurno Rusija iskoristila da objavi rat državama članicama NATO-a“, objašnjava on.
April presudan
Vukčević smatra da je april presudan, odnosno da će pokazati da li će se rat u Ukrajini proširiti i van njenih granica.
„Ukoliko dođe do prelaska granice, odnosno slučajnih ili namjernih ruskih napada na teritoriju neke od država članica NATO-a, to bi vjerovatno aktiviralo član 5 Sjevernoatlantskog sporazuma, što bi izazvalo vojni odgovor NATO-a i sukob zemalja Zapada i Rusije. To bi uključilo većinu supersila i poprimilo obrise III svjetskog rata“, smatra Vukčević.
Kako dodaje, postavlja se pitanje kako bi taj sukob mogao izgledati i da li bi se zadržao samo na upotrebi konvencionalnog oružja, što znači da bi uključivao upotrebu i raspoređivanje vazdušnih i kopnenih snaga – tenkova, artiljerije, vojnih helikoptera i borbenih aviona.
„Upotreba nuklearnog oružja ostaje kao moguća prijetnja, ali smatram da će svi akteri ostati dovoljno razumni i prisebni da do toga ipak ne dođe, jer u tom slučaju svi bismo bili gubitnici“, zaključuje Vukčević.